Probudila se u sjećanju...
Ne želimo izgubiti od naših nadanja?
Ispunjavajući svoj život uvijek istim bojama, potražili smo prolaz u budućnost.
I pronašli ga u realnosti sadašnjosti te pepelu prošlosti.
Zakoračivši u veliku, prozirnu stigmu novog doba ova djevojka se ponovno rodila u liku nepoznate i hrabre suputnice.
Veliko, ljubičasto drveće okruživalo je kuću malene Aerete pomažući joj da odraste u onom smislu koji se očekuje od djeteta njenih godina.
Neopisivo ne postoji i ona je to znala, natprosječno je samo pitanje koje si postavljamo kad shvatimo koliko daleko smo spremni ići da bi se borili. U konačnoj borbi, u završnoj fantaziji stvaranja rođen je novi lik, a ona se vraća opet i opet da bi to dokazala.
Nemoj plakati, molim te.
Vidjet ćeš, na kraju će biti sve ok. Uvijek se na kraju sve dobro završi.
Rastanak je bio bolan kad je pogledala u njegove oči ispod velikih naočala. Bile su zelene, u kontrastu sa kosom koja je lelujala na vjetru.
Pogledaj, to je tvoj put. Idi tim putem i pronaći ćeš ju opet jednom.
Jer znaš kao i ona da ste vi jedno drugome krajnja nada.
Uvijek se na kraju sve dobro završi, nemoj plakati.
***Dreams are always from high in the sky***
|