I don't know how I feel when I'm around you
hm...
Sjedile su u malom crnom automobilu.Polagano su se kretale u koloni dok je zrak ispunjavala napeta tišina.Mogla je osjetiti slatkasti miris vanilije kako joj se uvlači pod kožu, gmiže i izdajnički uništava svaki atom sreće koji je marljivo prikupljala svake sekunde ovog jutra.U tišini je čekala semafor, znajući što onda slijedi...Crveno svjetlo kao i inače.Majka je tiho propiskutala nekoliko riječi upućenih njoj.Pogledala je u daljinu preko volje i mehanički procijedila nešto u stilu oprosti.
Zeleno svjetlo, prekasno..
Auto je zabrujao, žena koja je sjedila pokraj nje za volanom nije više šaptala, povisivala je ton.Svake sekunde govoreći sve glasnije. Nabrajala joj je sve njezine mane.Na trenutak je osjetila krivnju i žaljenje.Poželjela joj je reći kako je u pravu i kako joj je žao. Poželjela je reći da će se popraviti. Bilo što da ublaži reakciju te žene i da je učini sretnom. Žena je počela kriviti za svoje nesanice, za to što joj se tresu ruke,jer joj se vrti, krivila je za podočnjake ... Nije mogla vjerovati, opet je poklekla i osjetila krivnju. Nije znala što se događa u njenoj glavi....Ljubav se mješala s mržnjom...Pomisli, da..Mrzim ju..
Bijes je kolao žilama, stisnula je zube i grizla jezik. Stavila je slušalice na uši i navila muziku do kraja.
Zurila je u daljinu razmišljajući o suboti.Da...onda je neće vidjeti cijeli dan.Iako nije gledala, znala je da žena, ta žena koja je sjedila pokraj nje, ne njena majlka...Znala je da psuje i plače što glasnije može da bi izazvala osjećaj krivnje kao maločas. Uzalud... Nije je više vidjela ni čula.
