I knew a boy who would not share his bike.

utorak, 12.08.2008.

uberseksizakonjebenofantastičnojebozovnopredobro

Probudiš se ujutro i shvatiš da nisi zakasnio, nego da se jednostavno nisi pojavio. Mislim, to ti je kad radiš tri sata dnevno, i ungijezdiš se na popodnevnoj kavici u Maksimiru ne brinući o ničemu jer si svjestan toga da nije niti mjesto ni vrijeme za to. Onda zapravo izgubiš pojam o bitnome i zaboraviš na to da ti je nazvat ćemo to POSAO zapravo obaveza.

>Ulalala<

Ipak, nema brige, ne za mene, ne za nas, nada je kurva koja nikad ne umire, pa eto, iskoristit ćemo ovaj teški gubitak i utopiti tugu u alkoholu. Večeras sam nabrijana na to da konačno sa svojim job-partnerom proslavim njegovih navršenih 18 ljeta, ali malo mi usfalilo ekipe pa ne znam na koji način će to funkcionirati. Srećom, nabavili smo potrebna sredstva, sad se samo nadam da će ljudi bit raspoloženi, osobito kad je lokacija obližnji park na kvartu.

Sjedila sam dakle na kavici sa curom koju obožavam, i pričala ona meni o njenom produktivnom ljetu i pao je zaključak da besramna spontanost uvijek funkcionira osobito kada ju zbrojiš sa viškom entuzijazma i pomnožiš sa,kako bi se ono najbolje moglo reć,disanjem punim plućima.
U bože, što sve dobiješ zauzvrat.^^

*Nadobudno sam ispalila sve iz sebe kao da je OČITO da je moj gubitak utrostručen mojim mukama u glavi da zapravo moje odluke nisu uvijek za mene ispravne.
A cijelo vrijeme sam pjevušila da mogu sama.

Ipak je sve dobro što se dobro svrši *svršŠ*
Pa nema problema dušo.

Kao što rekoh, izgradit ćemo mi svoj komad neba. <3

Do nezamislivo uzbudljivog putovanja u Grčku preostalo je nešto manje od 2 tjedna ako se ne varam.
O moj Bože kakav će to dernek bit. Mora bit. To je SVE što mi je preostalo od ovog iscijeđenog ljeta.[ a pridjevi su mi svjetski-nema šta xD]


--------------------------------------------------------------------------
Hah svašta bi htjela reći. Evo na primjer: gledam u crveni sumrak.nastavljam u poetskom tonu: nema granica ljudskoj sebičnosti, nema više nikakve sigurnosti hej tata, oprosti mi, ali u što onda vjerovati?