školsko prvenstvo u košarci
Evo , da i ovo ovjekovječimo........ Utorak je bio dan za pamćenje. Osvojili smo 1. mjesto na županijskom prvenstvu u košarci. Neki će misliti da to samo po sebi možda nije neki nevjerojatan uspjeh, ali za svakog košarkaša gimnazije to je, vjerujem, svakako utakmica sezone.
Ova utakmica za mene je osobno imala veliko značenje. Naime, prošle godine nas je ekonomska naprosto PONIZILA i stvarno sam bio duboko razočaran i obećao sam sam sebi da ću im vratiti za taj poraz. Teško je to kad misliš na jednu utakmicu cijelu sezonu i onda tak izgubiš, u tih pol sata ti se sve sruši, vidiš kak s drugi vesele, a ti im moraš dati ruku, priznati da su bili bolji....... Nije to lako. Nadalje, ove godine sam kapetan svoje ekipe (pošto sam jedini maturant u ekipi) i ja to shvaćam kao jednu dosta veliku odgovornost. Kako se približavao datum utakmice, često sam mislio što bi se moglo dogoditi. Jako sam želio tu zlatnu medalju. Osvojili smo mi prvenstvo i prije 2 godine ali to nije isto. Onda su igrali Geček, Jura i Megla i oni su bili «glavni» u toj ekipi, oni su trebali «povući» dok je trebalo, oni su snosili odgovornost za utakmice. Ove godine se situacija bitno promijenila tim više što sam jedini maturant u ekipi.
Ujutro sam oko 8 sati došao u dvoranu i vidio sam većinu suigrača ali i protivnika. Svi smo se pozdravili, malo smo čavrljali o stvarima koje nisu bile vezane uz košarku, vjerojatno da malo razbijemo nervozu. Nakon izvučenih parova, saznali smo da igramo 2. utakmicu protiv graditeljske što me jako razveselilo jer je TIOŠ imao jaku ekipu (to je na kraju krajeva i rezultat pokazao). Ekonomska je pobijedila TIOŠ samo nekoliko koševa razlike. Moram priznati da sam htio da pobijedi Ekonomska jer je to nekak već postala tradicija ali i zato da im vratim za prošlu godinu. Graditeljsku smo bez većih problema pobijedili (Sandi i ja smo baš dobro zakucali :-D ). Nakon cura i utakmice za 3. mjesto slijedilo je finale. Da sad previše ne duljim, većina utakmice se igrala «na nož». Mogli su dobiti i jedni i drugi. Na kraju smo imali možda malo više sreće i staloženosti. Tako je to u sportu. Mislim da smo odigrali jedno dobro i napeto finale (za razliku od prošle godine) koje je, vjerujem, bilo lijepo za vidjeti. Mislim da sam opravdao svoju kapetansku dužnost i mislim da sam uspješno motivirao svoje igrače (Jura, u tome si mi uzor :-D ). Poslije su mi rekli da sam čak malo i pretjeral u «pokušajima motiviranja» suigrača ali ni meni baš nije bilo svejedno kad mi suigrač fula zicer, a gubimo 2 razlike. Bilo kako bilo, poslije smo svi skupa otišli u King, naručili smo si pizze i ja sam kao kapetan obrnul rundu piva. Za stolom je vladala vesela atmosfera, raspravljali smo o utakmici i košarci općenito. Nakon toga, svatko je otišao svojoj kući na ZASLUŽENI odmor.
Regija je u drugi petak. Za druge škole ne znam, ali znam da je Vraždin ima užasno dobru ekipu (prva petorka Vindije igra za tu školu, a Vindija se natječe u A-2 ligi) i realno će oni biti prvaci države. Mi se njih ne bojimo i ne mislimo se predati ali pitanje je da li uopće imamo šanse. Dečki su stvarno jako uigrani, imaju par treninga dnevno i teško da im na regiji može netko ozbiljnije zaprijetiti. Naša prva ekipa (u klubu u kojem treniram) se dosta mučila s njima u A-2 ligi i nismo ih baš lagano pobijedili.
Na kraju bi želio zahvaliti svim svojim suigračima što su me prihvatili kao svojeg kapetana i vođu, treneru Stevici koji je postavil dobru taktiku, profesoru Siladiju koji nas košarkaše dosta preferira, naijačima i navijačicama koji su iz sveg glasa navijali za Gimku (pa i pod cijenu da dobe neopravdani sat :-D ) i svima onima koji nisu bili u mogućnosti doći gledati tekmu ali su mislima bili uz nas.
To bi bilo sve....... Pozdrav 
|