Propovijed
20.08.2005., subota
Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud!
|
U „mislima“ o prošloj zapovijedi, spomenuo sam kako smo stvoreni na sliku Božju kako bi ispunili Njegov plemeniti cilj koji nam je povjerio. On nas je stvorio kako bi Ga mogli slaviti i hvaliti i sudjelovati u Njegovoj slici svijeta. Kada se osobno susretnemo s Gospodinom, prihvatimo Njegom naum, ovakva uputa (bolje rečeno nego zapovijed) nam uopće nije potrebna. Možda je malo heretički izjaviti da nam nije potrebna, ali zar bi išli nekoga obeščastiti kada bi bili u potpunosti predani Njemu? Zar bi išli protiv sebe kada bi znali da je On naša Nada, Spas i Stvoritelj? Ponovno se vraćam na priču o tome kako nas je stvorio s naumom da sudjelujemo u Njegovoj Slavi. Ali kako se toga rijetko sjetimo kad počnemo psovati, vrijeđati, pljuvati, gaditi svoju dušu prostim izrazima. Počinje udaljavanje…više Mu nismo slični ni po stvaranju ni po slavljenju. Hrvatski narod je specijalan po ovom pitanju. Svo bogatstvo našeg književnog i literarnog opusa se ne može mjeriti s „prebogatim“ psovalačkim opusom. Čak sam i na Internetu uspio naletjeti i na stranicu koja je posvećena psovkama na različitim jezicima, a Hrvati imaju podužu listu istih. Bravo, mi! Možemo biti ponosni. Zašto to ne istaknemo na promotivnim plakatima Turističke zajednice Hrvatske? „Hrvatska – zemlja psovki“. Zvuči zanimljivo. Svaki turist bi poželio doći… Svima nije teško kada se moli Oče naš. A da li pri molitvi razmišljamo što molimo? Znate da postoji dio „sveti se ime Tvoje“? Vrlo lako izmolimo ovu predivnu molitvu, pravo školski, a iza ugla opsujemo to isto Sveto Ime, kojeg smo netom slavili i hvalili. Pa se vi nakon ovoga slobodno nazovite djecom Božjom. Krivo je društvo…krivi su svi, samo ne mi. Ajde, prepustimo neke stvari prošlosti, odlučimo hrabro uz Krista i Njegovu i našu Majku, Mariju, ohrabriti sebe i pokušati promijeniti današnji, sutrašnji dan i krenuti naprijed. Vjerujem kako vam nije drago (ili ne bi bilo drago) kad bi vas vaše dijete opsovalo (i to onako krvnički kako samo mi to znamo), a sve zbog jedne glupe navike i nedostatka kulture i rječnika. Zapitajte se da li vam je to uopće potrebno. Vi mlađi...i za vas ista stvar vrijedi. Kada ste na igralištu pokušajte se pomoliti Bogu da vam pomogne u natjecanju, a ne opsovati (poput nekoga od koga ste to upili) i to samo zbog toga što je lopta otišla u gol-aut na ne u mrežu... Jedan meni poznati slučaj. Župnik sela iz dalmatinske zagore, došao je na predivnu ideju. Svi ste upućeni kako su Dalmatinci temperamentni i koliko tek oni imaju umijeća prilikom psovanja, pogotovo ako se radi o nekoj društvenoj akciji, tipa igranje balota. Dotični svećenik je išao od kuće do kuće i skupljao po par balota od svih i napravio ogromnu krunicu koju je objesio o zvonik svoje župe. A ta krunica je simbol grešnosti, slabosti i nezahvalnosti čovjeka spram njegovog nebeskog Oca. Zamislite ironije, materija uz koju su se prosule nevjerojatne psovke postala svetom stvari. Zašto ovaj slučaj spominjem? Pokušajte i vi svoju negativnu stranu jezika i misli prevesti u svoj ponos. Pokušajte svaki put, kada mislite opsovati ili na bilo koji način verbalno ne-djelovati, sjetiti se krunice iz ove priče i pokušajte se suzdržati. Pokušajte nagon koji vas tjera opsovati preusmjeriti na izbacivanje te energije vikom, kričanjem, opuštanjem. Vjerujte, pozitivnije će reagirati vaša okolina, a i vi ćete biti sretniji. Jer ono što se kaže, poslije se teško povuče. Nemojte zažaliti. Ni pred čovjekom, niti pred svojim Bogom. Za kraj vam ostavljam onu pjesmu koju često znamo pjevati na Sv. Misi: Svi slavimo, Svi slavimo, Svi slavimo Gospodina. |
- 17:48 - Komentari (13) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Misli vjernika za življenje vjere |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||