|
ponedjeljak, 06.06.2011.
Eto me...
Možda ste primjetili, a možda i ne, da me nije bilo. A bila sam na moru. Bilo mi je toliko zlo od svega i končno sam napravila jednu i jedinu nepromišljenu odluku u svom životu i otišla daleko od ovog svinjca u kojem živim. Samo sam se htjela maknuti i malo zaboraviti na sve. Ali naravno da to nije potrajalo. Sat vremena sam u Zagrebu i već sam na rubu živčanog sloma, već se plačem, već razmišljam o promjeni identiteta i odlasku u neku drugu državu, eto u Tursku da me prodaju u bijelo roblje za dvije deve jer bi bila sretnija nego ovdje.
Totalno sam izgubljena, neznam kud da se okrenem a da ne gledam u govna. Popila bi tabletu za smirenje,al bi mi se od toga samo spavalo a moram učiti cijelu noć.
Jer ako završim taj, faks, ako si nađem dobar posao i ako se bogato udam možda ću bit sretna.
To je moja mantra i to je jedino što me u posljednje vrijeme drži na životu vjerujte mi.
Javim se sutra ponovno od 1. dana.
| 22:40 |
Komentari (9) |
On/Off |
Print |
# |
|