|
Odgovor na ovo pitanje je trivijalan ako su vaša mjesečna novčana primanja bezobrazno visoka. Štoviše, ako je to slučaj, onda nije pitanje iz naslova dobro postavljeno, nego bi se trebalo pitati kako uopće potrošiti većinu svojih mjesečnih primanja. Zato ću taj slučaj - barem za sada - izbaciti iz razmatranja.
Izazovan za početno razmatranje je slučaj kada je mjesečno primanje tek nešto više od onoga što nama u jednom mjesecu treba. Kasnije možemo i taj uvjet oslabiti, no ostavimo to za kasnije.
Budući da je naše primanje toliko da dozvoljava nekakvu slobodu, ostaje nam mjesta za manevriranje i za manipulaciju troškova. Prvo je potrebno nad tim troškovima uspostaviti nekakvu kontrolu. Potrebno je znati koliko novaca odlazi na hranu, koliko na račune, itd. Kategorizirajte svoje troškove prema vlastitim potrebama. Primjerice, osoba koja živi sama u stanu trebat će otprilike slijedeće kategorije: hrana, računi, higijena i čistoća, ostalo; gdje računi obuhvaćaju i rentu za stan ukoliko postoji, a kategorija ostalo su troškovi za eventualne izlaske s prijateljima i slično.
U pojedine kategorije bilježiti svaku lipu! Nije dovoljno biti kao većina današnjih trgovaca i "zaokružiti" potrošeni iznos. No, ponekad nije ni produktivno inzistirati na tome da vam se vrati svaka lipa. Zato možete sa strane zabilježiti koliko vam je lipa na taj način nestalo (iznosi mogu varirati, ali na primjer u mojoj tablici, od listopada prošle godine u dućanima mi je trgovačkim "zaokruživanjem" nestalo 2 kune i 25 lipa. To možda jest malo, no to može kupiti pola kilograma kruha (barem onakvog kakvog ja kupujem).
Nemojte bacati kovanice! Svaka lipa predstavlja nekakvu vrijednost, a pogotovo kada štedite. Bacanje kovanica samo zato što same za sebe ne mogu ništa kupiti je glupo. Uz to vezano, ukoliko već pronađete odbačenu kovanicu, nemojte se ustručavati podignuti je i staviti u džep. Zabilježite i taj neočekivani dobitak.
Nemojte kockati! Kockanje ne uključuje samo odlazak u automat klub u nadi da ćete nešto dobiti, ili klađenje na ishod utakmice. Kockanje uključuje i - igranje lutrije, kupovanje stranih valuta u svrhu preprodaje za veću cijenu, ulaganje u investicijske fondove, i slično. Koliko god vam se činilo jedno od tih ulaganja malim, ili dobitak sigurnim, postoji veća ili manja šansa da ćete novac izgubiti. Kockati mogu jedino osobe koje su spremne oprostiti se s novcem kojim kockaju. To što postoje ljudi koji se kockaju bez obzira na to ne dokazuje suprotno - to tek dokazuje koliki su te osobe gubitnici. U kockanju, dobitak je iznimka, a ne gubitak. Po definiciji kockanje je način razonode. Oni koji s drukčijom svrhom ulaze u svijet kockanja se ne zabavljaju. U kockanju vaš dobitak ili gubitak ne ovisi nimalo o vama, o vašim sposobnostima, ni o nečem sličnom, nego ovisi o faktorima koje vi ne možete kontrolirati.
Kada ste napokon uspostavili kontrolu troškova, već će se isti mjesec možda ispostaviti da ste prošli mjesec uštedjeli nekakav iznos novaca. Ako je to slučaj, točno tu sumu novaca stavite na stranu, i što se tiče trošenja slijedeći mjesec, zaboravite da postoji. Trošite svoju novu plaću ili stipendiju, a ne uštedu. Slijedeći mjesec napravite isto. U dogledno vrijeme imat ćete pozamašnu svotu novca. Primjerice, meni je osobno trebalo 4 mjeseca da uštedim polovicu vlastitih mjesečnih primanja, i to u periodu u kojem sam bio osobito rastrošan (oko božića).
Dakle, ovim ćete načinom štednje moći uštediti zgodnu svoticu i eventualno moći bez bojazni potrošiti tu uštedu ma koliko velika ona bila (pa čak i ako je veća od vaših mjesečnih primanja.)
O trošenju novaca i raznoraznim troškovima govorit ću i u svojim kasnijim postovima i onda ću se osvrnuti na problem kada mjesečna primanja ne zadovoljavaju osnovne potrebe.
|
