|
Problem polaganja ispita na vrijeme razbijen je na slijedeća tri potproblema:
a) Kako naučiti nezanimljivo gradivo
b) Kako saznati vlastite sposobnosti
c) Kako se dosljedno držati vlastitih planova
U ovom postu se osvrćem na posljednji, da bi u slijedećem napokon riješio početni problem polaganja ispita.
Kada govorim o dosljednom pridržavanju planova, opet je potrebno uzeti u obzir ono o čemu sam govorio u posljednjem postu - treba poznavati vlastite sposobnosti. Potrebno je poznavati vlastite kapacitete - koliko dugo možemo provesti koncentrirani na neki posao i koliko često. Koliko nam je često potrebna kratka pauza, a koliko često dulja?
Međutim, nije potrebno, a ni poželjno, deterministički isplanirati takve pauze. Potrebno je odrediti sebi koliko vremena treba provesti učeći u jednom danu, a onda uzeti pauzu kada misli počnu lutati kojekuda osim po čemu bi trebalo. Potrebno je odrediti koliko sati efektivnog rada je potrebno (tj. čistog rada bez uračunatih pauzi).
Nemojte odgađati rad. Ako ste predvidjeli tri sata rada, odradite ih što prije tokom dana. Nemojte čekati 21 sat, pa onda raditi do ponoći, jer je kao prvo u to vrijeme koncentracija bitno slabija, a time i mogućnost pamćenja, a kao drugo, teško je garantirati da ćete moći odraditi tri sata u komadu. Bolje je raditi šest puta po pola sata sa pauzama između, nego posljednja tri sata u danu, jer se ovo potonje neće dogoditi.
Također, nemojte odgađati ono što ste isplanirali za danas do sutra. Čak ni ako sutra nemate apsolutno ništa na rasporedu! Ako vam je teško odraditi posao danas, sutra će biti još teže i to ako se u obzir uzmu dvije mogućnosti: prva je ako sutra imate neke druge poslove, teško ćete u njih efikasno ukomponirati propuštena tri sata rada, a druga je ta da ako sutra nemate nikakvog posla (isplaniranog), to znači da ste ranije predvidjeli dan za odmor i to vjerojatno s dobrim razlogom. Prekidati dan za odmor propuštenim poslom je mnogo teže nego nagovoriti samog sebe da se posao odradi danas, tokom radnog dana.
Još je jedna stvar potrebna da bismo uspješno se držali vlastitih planova, a to je odlučnost, ili kako je ja volim zvati: snaga volje. Ukratko, to je gotovo pa vrlina, prema kojoj odlučujemo što ćemo učiniti i onda to i učinimo - tj. natjeramo se da to učinimo. Snaga volje se kao i sve drugo može trenirati. Kada se sjetite nečega što bi baš sada htjeli raditi, ali vas to odvraća od posla kojeg bi trebali činiti (zbog one svrhe o kojoj sam govorio u prvom dijelu), kažite sebi: "Ne, odložit ću to dok ne završim ono što moram." Ako vas ne pušta želja i gubite koncentraciju, uzmite minutu pauze, ali ne više, saberite misli i nastavite. Sjetite se svrhe s kojom radite ono što radite i prionite natrag na posao.
|
