Pretilost - suočavanje (Proljetno čišćenje starih zaliha)
ponedjeljak, 27.02.2017.
Dan prvi - uvod
Jako je teško biti pretila osoba i tko god tvrdi suprotno je vrlo vjerojatno u nekakvoj zabludi.
Rodila sam se kao beba normalne težine. Na prvom rođendanu su mi obrazi bili okruglasti i rumeni. Gledajući obiteljske fotografije prije nekoliko godina, shvatila sam kad se dogodio taj klik - prelazak iz 'normalnog' u 'debelo'. Navodni znakovi su tu namjerno jer nitko nije sam po sebi debeo nego tek u usporedbi s drugima, a društvo, tj. u ovom slučaju doktori i nutricionisti, određuju što je to 'normalno'. No neću sad ulaziti u to kako se ti standardi razlikuju od naroda do naroda i od vremena u kojem su određeni. Dakle, klik se dogodio i oči su se otvorile i sve mi je bilo jasno. Počela sam se debljati nakon razvoda roditelja, a to je bilo jako davno i vrlo se jasno vidi kako su se ti obrazi u kratkom vremenu jako zaokružili i svaki dio tijela povećao. Hvala Daguerreu i Florenceu na izumu fotoaparata.
Dugo sam za svoj izgled krivila svoju obitelj. Nezdrav odnos koji imaju prema hrani ili majku koja je svoje komplekse liječila na meni govoreći mi da sam debela kao slon, što je bilo pogubno za moje samopouzdanje. Ali to je priča za sebe i možda ju u ovom dnevniku jednom zapišem.
Sada sam odrasla osoba. Odavno sam shvatila da sam pretjerala. Shvatila sam i to da sam se sama dovela u situaciju pretilosti. Istražujući debljinu koju ne volim i s kojom se mučim, shvatila sam da sam ovisna o hrani, posebno o slatkišima, autodestruktivna, imam problema s emocionalnim prejedanjem, nedostatkom samopouzdanja, nevoljenjem svog tijela. Ukratko, meni hrana dođe nešto kao pušaču cigareta ili alkoholičaru alkohol. Jednako tako, dugo mi je trebalo da uopće priznam sebi da je to nešto što upravlja mojim životom i s čim se jako teško nosim. Kad sam tužna ili ljuta - jedem, kad mi je dosadno - jedem. Kada kupim nešto što volim jesti, ne stajem dok to ne pojedem do kraja, npr. 500g čokolade u pola sata (i da, naravno da mi od toga bude muka).Kada se nalazim na rođendanu ili nekoj prigodi gdje ima puno hrane, naročito kolača, moram sve isprobati. Jedem i nakon što sam sita, a sitost rijetko osjećam.
Kažu da je za promjenu navika dovoljan 21 dan. Meni se to čini tek kao početak. I zato sam odlučila napraviti ovaj eksperiment - 21 dan bez slatkiša. Ništa ni manje ni više od toga. Cilj: promjena navike.
Nikad nisam bila jedna od onih koje mogu zapaliti samo jednu cigaretu na dan ili pojesti samo kockicu čokolade. Pokušala sam to puno puta, ali nije uspjelo. Samo jedna cigareta je vodila samo drugoj cigareti i ponovnom pušenju. Samo jedna kockica čokolade ili kriška torte do toga da se ponovno prejedam slatkišima.
I zato je ovaj put sve bez kompromisa. Renata Salecl je pisala o tome da kad se javno obvežemo na nešto, onda ćemo se vjerojatnije držati te odluke, između ostalog i jer nam je sramota prekršiti vlastitu riječ. Ovaj blog je podsjetnik na tu odluku, pratitelj, onaj koji prima misli koje žele van.
Prvi dan je prošao dobro. Ukućani su saznali za odluku slučajno kroz dijalog: "Uzmi palačinku!" "Neću! Od danas ne jedem slatko!", i prihvatili to. S obzirom na to da sam već ranije imala ovakve eksperimente s tijelom, znam da me očekuje kriza, ali sad sam ok. Jutros sam se izvagala- uspjela sam doći do svoje najveće težine ikada. Ipak, primarni cilj ovog eksperimenta trenutno je izdržati 21 dan bez slatkiša, a tek onda skidati kilograme.
Zašto to radim? Da, zbog zdravlja,naravno. Ali ima nešto o čemu se ne piše puno, a to je težina postojanja pretilih osoba. Sve mi je teško. Od nekakvih običnih radnji kao što je obuvanje čarapa, do toga da idem prošetati jedan kilometar i sve me počne boliti- koljeno, kuk, nekakvi živci u leđima. Jako je teško biti pretila osoba i tko god tvrdi suprotno je vrlo vjerojatno u nekakvoj zabludi. Probaj zamisliti da po cijeli dan funkcioniraš na način da nosiš još jednog sebe pravilno raspoređenog po svom tijelu. Ideš šetati s društvom i moraš stajati svakih nekoliko metara. Ljudi to ne razumiju. Svi oni koji se lako kreću- natovarite na sebe jednaku toliku težinu - 50,60,70 ili koliko već kilograma imate i pokušajte napraviti korak. E sad kad ste napravili korak, otiđite s tom težinom na posao, radite cijeli dan, krećite se, obavljajte svakodnevne aktivnosti. Javite mi kako vam je prošao eksperiment.
Oznake: Pretilost, ovisnost o hrani, transformacija
