srijeda, 17.12.2008.

Komentari

Ma ne očekujem ja da budu svi poput mene.
Naravno da niti to ne mogu jer sam ja osoba koju su moji ipak čekali 12 godina,
takvo što se majka ne rađa dvaput...
nedobog,
ali,
ebatga
neke stvari ne mogu progutati pa makar me zvali trovačicom romantike i sve nježnosti svijeta.

Preseravanje ne smatram romantikom, a najmanje ju uspoređujući s nježnošću.

Čemu ovaj post?!

Statistika mi veli da post nisam napisala 45 dana iako sam htjela nekoliko puta reći upravo o ovoj temi:
- komentari na jednom hrvatskom portalu na kojima stoje tisuće i tisuće, ako ne i milja fotografija.

Odem ja tamo i čitam kako ljudi komentiraju fotografije.
Naravno da se drugačije komentira osobama koje eto slučajno poznaš, pa ugradiš u to malo humora, sprdačine i sve bude OK, ali opet se baziraš na fotografiju i ništa drugo.

Postoje komentari koji su ipak vrijedni malo više pažnje iako mi je žao što znam za samo pojedinačne slučajeve zbog nedostatka vremena iako sigurno postoje još i žešći...

Htjedoh izvući neke, ali ih zbrisah sve jer je toga previše i ne bi imalo smisla c/p-at.

Ljudi pate od nedostatka pažnje.
To se vidi po komentarima kad objave autoportret, svoje dnevne boravke, radne prostore i veselićke pa očekuju pozitivne komentare, a one negativne izbrišu ili ih čak prijave administratoru za vrijeđanje i omalovažavanje.
Dakle, piši ono što želim pročitati, i nedobog da mi napišeš nešto čime se ne slažem jer....

Ljudi ne vole negativne kritike, to im je kamen spoticanja, rušenje i ono malo samopouzdanja.

Izenadih se da čak i osoba s kojim se dobro slažem u ovoj pisanoj komunikaciji nadrobi takve budaleštine i bljuvotine da mi nekad nije jasno je li to taj čovjek ili ne.

Što je poanta takvih komentara? Što je poanta onda uopće postavljanja fotografija?
Da mi netko kaže kako sam dobro uslikala nešto ili da vide koliko prašine ima na polici ispod boca?

Da se vidim iz 16 kuteva i iz svih poza pa kažu da sam baš zgodna i imam dobru nogu nego da je fotka osvijetljena, loše osjenčana ili sve ostalo vezano za kvalitetnu fotografiju.

Za izmjenjivanja nježnosti i traženje partnera postoje drugi portali, nek iskričaju, nek chataju, nek ližu monitore što se mene tiče... ali na portalu s fotkama...

al, šta ja znam...

još sam zelena...

- nisam džabe proljetna!

- 13:28 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Komentari On/Off

OVAJ BLOG

je nastao
isključivo
kao posljedica
upornog
nagovaranja
moga sinčine
17.12.2006.



Il me pere PMS il sam u menopauzi.




Ulovila sam mužjaka.
Dobar je k'o kruh (mora bit ako želi živjet u miru)
želi živjet u miru).


free web counter

free web counter


Ako je mogla Eva napravit pizdariju,
onda mogu i ja pisati blog.


Image Hosted by ImageShack.us

Miris knjige
ono što je ostalo u sjećanju i preporučam pročitati:

M. Houellebecq - Platforma

H. Murakami:Južno od granice zapadno od sunca

P.Coelho:Jedanaest minuta

E.A. Poe:Crni mačak

I. Vrkljan: Svila, škare

D. Pavličević: Povijest Hrvatske


Trenutno se čita:

apsolutamentenada

PRVOM PRILIKOM ZAVRŠITI:

COMBRAY - M. Proust

Čitam sve manje
i sve rjeđe :(



Ne volim Amerikance i Britance pa tako ni njihovu književnost.. Ili su čisti ljubići ili ima krvi do koljena.
Rijetka su djela koja me zadrže i čast iznimkama.

Draža mi je europska, iako sam otkrila čar istočnjačke književnosti.
Indijci mi se sviđaju a Murakami, predstavnik japanske književnosti me oduševio.

Jedna sam od rijetkih koja čita domaću književnost.
Imamo strašno puno kvalitetnih pisaca koji nažalost ne uspijevaju probiti blokadu razvikanih poput Miljenka, Ivana ili Sime, ušminkane Lane i inih koji pune medijske stranice jer imaju marketing kao Britney Spears.

yesyes


Da ponovo imam 18 godina upisala bih psihologiju ili sociologiju.
Čitav život nam prolazi kroz ta područja.
Barem bi za silne savjete i smjerokaze bila plaćena.





RIJEČI ZA DUŠU

Irena Vrkljan

SUDBINA


Skamenjena na velikom trgu snova,
naslonjena uz bridove neba,
prestrašena u grlu rose,
nijema poput leptira
okrećem svoje lice zemlji
jer svuda nalazim tebe.

Hrabra na žici iznad ponora,
ponosna među obalama ohole rijeke,
ja dozivam noć prisutnih godina,
sav očaj napuštenih drvoreda,
sve naricaljke predaka
jer svuda nalazim tebe.

U ustima ovog zdenca
ne dodirujem rubove vode,
ni dno u srcima riba,
prolazim poput kiše
kroz tkanine jesenjih gradova,
vezujem se glađu,
ranjavam vid na oštrici sunca
stojim na paljevini vlastita sluha,
poklanjam se izvoru mora
i pronalazim svoj strah.

Odrezala sam kosu
spalila sam lice
oderala sam kožu
pretvorila sam se u izgorio pejzaž,
ali ti me prepoznaješ.

Zbog tebe
odijevala sam se u lice trava
i zaustavljala sam sjene mjeseca
na svim oblicima tvog vrata,
zbog tebe
u ovoj polovini mog dlana,
rasprostirala sam vrtove riječi
koje pamtim od djetinstva,
kad su igre bile svečane,
a kosa još mlada.

Nisam zaboravila korijenje očiju
na obali onog drugog svijeta
što me doziva
mrežom svog glasa
i tjeskobom snijega,
nisam stajala kraj rijeke,
nisam gledala brodove
koji odnose dijelove našeg tijela,
nisam okusila ruže
na snopovima plemenitih ljeta.

Zbog tebe
ne znam vitka i rana jutra
i ja se bez sjećanja
radujem oblini mladog šljunka,
jer tko će od sinova mojih
nalik mijenama duge,
zaustaviti mahovinu i dane
što prodiru u pore mog sna?

Tko će kad tebe nema
zatvoriti vrata
zatvoriti usta
zaustaviti krv,
pred dolaskom divljih stada godina?


--------------------


Angelo Gajarsa

TJESKOBA

Nijedna institucija
( i nijedna revolucija)
ne garantira čovjeku
Pravo da Diše.

Nijedna garancija nije
toliko potrebna;

Ljudi
žive daveći
jedan drugoga
čitavo vrijeme.

Ti me daviš.
Uvijek kad tebi ne mogu reći što mislim,
uvijek kada moram mijenjati boju svoga glasa,
da Ti ne primjetiš što osjećam,
uvijek kada govorim sam sa sobom
pravdajući se pred svojim unutarnjim sucem,
što si Ti,

uvijek kad se pred tobom moram paziti i kontrolirati,
da Ti ne primjetiš
moje želje i moje strahove.

Moja je osveta to isto tražiti od tebe.

Svi živimo gušeći se.
Svi mi davimo.
Vrijeme je a počnemo
disati slobodno,

vrijeme je da pustimo
drugog disati
slobodno.

Otvoriti se - to je

Amen

Tjeskoba se pojavi uvijek kad je duh zatvoren,
bez da se može širiti, letjeti, tražiti, djelovati.

Tjeskoba se pojavi uvijek kad se ne dopusti
da duša želi, osjeća, teži za nečim.

Tjeskoba je željeti disati - i ne uspjeti.
Tjeskoba je trebati disati - i ne moći.



♣♣♣♣♣

ŽELJKO KRZNARIĆ

AKO SE NIKAD NISMO VOLJELI


Ako se nikad nismo voljeli
onda je uzaludno ovo bijelo jutro na mom licu,
ova kiša u prvoj slici buđenja
i pjesma koja ostaje u srcu zauvijek.

Ako se nikad nismo voljeli
onda je čudno to zbivanje života
u magli i sjenama dana prevarenih
ali ja vjerujem tebi i kad ne postojiš
i kad te nema u knjigama
kad se u tvojim umornim očima stišaju bitke
i sve postane zaborav
i kad ti vjerujem
onda znam da je ono što smo živjeli
jedino ljubav može značiti.






Designed by In Obscuro