četvrtak, 15.02.2007.
11 i pol minuta nade
Bio je petak, približno pet sati popodne. Stigla mi je poruka.
Nepoznati broj.
«ides van veceras?», pisalo je.
Prošli su me trnci. Ne, to nije mogao biti on.
«tko je to jer nemam ovaj broj?», šeprtljavo sam napisala.
Nema odgovora.
5 minuta.
7 minuta.
11 minuta. Bože, gdje si nestao?
Nova poruka.
Čvrsto sam sklopila oči i otvorila poruku. Još uvijek sam držala sklopljene oči. Provirila sam na jedno oko.
Pisalo je ime jedne moje frendice.
Ma, Bože, zašto mi to radiš???
- 12:34 -