ponedjeljak, 12.02.2007.
Sažetak
Nakon svega što sam proživjela tijekom prošle godine, naučila sam samo jednu stvar, a to je da će sve uspomene, bilo one lijepe ili one malo manje ugodne, kad-tad početi blijediti. Ali čak i ako bih to sporo brisanje sjećanja mogla nekako zaustaviti, ja to ne bih učinila. Što sam preživjela neka ostane iza mene, i neka se malo pomalo raspada na sve mutnije dijeliće koji će jednoga dana toliko ishlapiti da neću ni znati da su jednom predstavljali nešto iznimno važno uz mome životu. Ali zašto onda pišem ovaj dnevnik? Iz neobjašnjive potrebe da prošlost zadržim na papiru – to je moj dokaz, da sam živjela, disala, da sam voljela i da sam mrzila. Vrijeme staje i ja sam sva u tinti koja kapa iz staroga nalivpera i prlja mi uspomene, a papir je grbav. Natopio se vlagom iz svježeg zraka koji noću ulazi u moju mračnu sobicu, pa sam ga morala osušiti prevrućim zrakama male grijalice. Zbog toga je moj papir grbav.
- 12:29 -