NEPRISTOJNO JE BITI LOŠE, SRAMOTA JE BOLOVATI OD DEPRESIJE, UPS - emocionalno isključivanje i uključivanje
26.03.2017.Drži me praznina. Bježim u more informacija: sređujem meil, čistim disk... A trebalo bi otići na kavu s prijateljima. Moji su prijatelji dobri ljudi, plemeniti. Imaju mane ko baš svi ljudi ovoga svijeta, ali plemenitost i pamet im ne mogu osporiti. Niti sve ono što su učinili za mene. Ponekad mislim da moje naj prijateljice zapravo sebe liječe pomažući svima oko sebe, osim sebi. Frustrira me i čini mi se da nisu dovoljno otvorene prema meni, ne žele dijeliti svoje emocije sa mnom, forsiraju superiška i kad to uopće nije, ljutnju, strah i sve negativno treba preodjenuti u MI SMO MOĆNE, MI TO MOŽEMO.... Da, pa i jesmo moćne i možemo mi to, al nakon toliko godina svega i svačega, i moje snage i borbe i uspjeha, ja sam eto bolesna od tuge i ne mogu s njima o tome razgovarati. Ne mogu više glumiti. Ne želim da me netko tješi. Želim da me netko razumije. Ne želim više objašnjavati kako se osjećam. Želim da to netko jednostavno zna i voli me usprkos tome. I što sam dobila: pokušaje da me se oraspoloži. Optužbe da se ne trudim. Čuđenje. Izbjegavanje. Omalovažavanje problema jer to nije rak, nije smrtno opasna bolest. To nije bolest - uopće. Red rad disciplina. Voće povrće i med i cimet. Trudi se. Što zapravo hoćeš. Zašto nisi ovo ili ono. Od obitelji sam dobila jebi se.
Lako me je bilo voljeti veselu, uspješnu, nabrijanu, razigranu, poticajnu i kreativnu. Lako me je bilo hvaliti i tražiti. Sada sam oštećena roba. Ne zamjeram i ja. Rade moji naj što mogu. Ne znaju bolje. Ne znam ni ja. Pa ih izbjegavam. Otišla sam u drugome smjeru i ostala sama. Ne znam gdje idem, ali nema veze. Želim biti iskrena. Ne mogu sa svojima biti iskrena pa ih izbjegavam. Nemam snage sve to još analizirati.... činjenice su jasne: nepristojno je biti slab, rasplakan, mrzovoljan, bolestan na živce i - udaren je općeprihvaćen termin. Poželjno je biti emocionalno isključen. Dobro. Dajem si za pravo da sam depresivna, da se nemam kome požaliti, osim ovome tekstu, da sam u kurcu i da je to nekome jadno. Meni više nije jadno ni nejadno. Tako je. Što mi treba, to će doći.
Oznake: depresija
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
Čemu služe sindikati: bolje da idu prosit na cestu, manja je sramota
Pa, pregovori o plaćama kojekakih službenika prošli ispod radara glavnih dnevnih vijesti - prije je išao potres u Splitu, iz kojega javlja sestra da je prvo mislila da oni ludonje od susida opet skaču s pason po kući, ma se brzo uvatila za lavandin jer je malo ka gruvkalo, a stara mater se samo privalila s jedne strane posteje na drugu... pas se izbezumija i pobiga ispod fotelje i tamo zaspa.... je je bilo je nestanaka struje, je da nije ugodno, ali važnije od toga su plaće 250 000 ljudi i njihovih obitelji... e pa sad kad su pali sindikati, ka pizde pristali na crkavicu, e onda to triba pomest... također ništa novo... znam - jer sam gledala iz susjedne montaže svojedobno - kako se vijesti lažiraju... fuj i kaka
A sad moj omiljeni lik kojega, hvala ti bože, neću oponašati u životu... al tak je slatkić:
Još mi nije došao taj dan, ne isplati se - još :-D
Oznake: glup i gluplji
komentiraj (0) * ispiši * #
Robovski mentalitet, podijeli pa vladaj
PA ČIME SE MI BAVIMO, LJUDI MOJI, I KAKO I ZAŠTO?
E. Fromm: "Moderan čovjek živi u obmani da zna što želi, dok ustvari želi ono što se od njega očekuje da želi."
Koliko smo puta čuli da su učitelji podcijenjeni? I slabo plaćeni? Zapravo je većina radnika u nas i u svijetu više ili manje podcijenjena, ucijenjena i zastrašena, i sve što pišem odnosi se na većinu nas, uključujući jadne penziće... a učitelji su samo povod za pisanje.... Zašto onda tražimo od njih, učitelja, policajaca, liječnika, svih nas, da dobro rade-radimo svoj posao - je li normalan čovjek koji pristaje da mu se dostojanstvo gazi? Podcijenjen čovjek ne može dobro raditi svoj posao čak i kad se trudi jer pristajući na općeprihvaćeni društveni mazohizam odgaja poslušnike, umjesto misleća, ljubeća i kreativna bića - ono što bi trebao biti čovjek. Ako Vladina Glava odbija preuzeti odgovornost za svoje obveze, saborski zastupnici bez posljedica ne dolaze na posao, svi znaju tko je i kako pljačkao državu tijekom rata i poslije, i dan-danas - kako od nas očekivati i zašto da teglimo ko marva iz dana u dan...?
Pa, nitko se ne buni. Očekujemo da nam to netko drugi sredi - sindikati, Bog.... ili ???? Čast iznimkama, ali učitelji, liječnici, radnici svih zanimanja - ne talasaju previše.
Sad ću o učiteljima, a mogla bih o bilo kojoj profesiji. Dakle, učitelji - pokorno dijele ocjene, pokorno puštaju da ih gaze prosvjetne inspekcije i nesposobni ravnatelji koji su tamo stigli po političkoj podobnosti, a neki se ne znaju ni potpisati pošteno. Kad se poziva na štrajk, oklijevaju. Mnogi se natječu u ulizivanju ravnatelju, a kad dođe drugi, odmah su za njega spremni. Blate kolege koje će javno reći da je program rada glup, da je ravnatelj glup, da su neki roditelji zlostavljači, da je nemoguća brojka odličnih učenika koje proizvode baš oni, a koji na testovima negdje drugdje prolaze loše i još lošije. Dobro prolaze učitelji koji su politički podobni, dijele ocjene, i bože sačuvaj da ikome daju opasku - po našim dnevnicima naša su djeca gotovo savršena - rijetko je dijete lošega ponašanja - jer tko bi se zamjerio kome tom opaskom - a dotle djeca po našim školama prečesto maltretiraju jedni druge, i one najslabije - djecu s posebnim potrebama. Odrađujusamo da bi odradili, i dok se taj mentalitet ne promijeni - ništa od obrazovne reforme jer tu će reformu opet provoditi ti isti poslušnici i koliko god gradivo bilo savršeno, toliko je realno da ga nema tko provoditi - naše ljude treba odgajati za poštenje, poštovanje, istinoljubivost, naše ljude treba očovječiti. A to će trajati nekoliko generacija, što mladi i pametni ne mogu podnijeti pa odlaze. I tako ćemo nestati jer ionako nas je malo, o za to nas malo ne znamo se sami pobrinuti i dozvoljavamo da nas neka gomilica usranih bogatuna i političara izrabljuje. Pa jesmo li to zaslužili? Jesmo. Znamo da banke pljačkaju, pa dopuštamo da nas pljačkaju. Znamo sve što trebamo znati, al ko bi mrdao guzicom? Iza rata počeo još jedan rat koji kosi i kosi, ali nema pokreta otpora ni na vidiku. Utonuli smo u društveni mazohizam, ne talasamo.... IPAK NE SVI... IMA NAS KOJI SE TRUDIMO DRUGAČIJE, SAMO JE ŠTETA ŠTO SE TRUDIMO ZA DOBROBIT SAMIH SEBE I SVOJIH BLIŽNJIH I NEKIH STRANACA KOJI SU NAS PRIGRLILI OBITELJSKI KAKO NAS DOMAJA NIJE PRIGRLILA
Oznake: ljudska glupost
komentiraj (0) * ispiši * #
MOJIH SAT VREMENA, PLAN I INSPIRACIJA
23.10.2016.Definitivno počinjemo... uz definitivno nedjeljno sat vremena samo za sebe ... pomaže kod kroničnog umora i zakrčenosti opće situacije... uz plan i malo inspiracije...
Oznake: plan
komentiraj (0) * ispiši * #
Pravilo pet minuta i ples
22.10.2016.Pravilo: započni i čisti 5 min pomaže kod srednjeg umora, ponekad i jakoga... bitno je početi i kad nemaš snage malo pomalo ili kad ti se ne da krene izvrsno... osobito večernje čišćenje kuhinje... ujutro je dobro popiti kavu u čistoj kužini... jedino mi užasno teško pada večernje ili jutarnje čišćenje mačjega pijeska... da barem moji roditelji čiji smo stan naslijedili nisu bili skupljači i vrlo neuredni... trebalo je toliko toga počistiti kad smo se uselili i boriti s bolesnim tatom, sada s bolesnom majkom... i onda kada su se obrisi počeli razaznavati - moj se život okrenuo naopako - valjda sam sretna što sam živa... ali mrzim neuredno, sad već i obnoviti treba, a malo novaca sa strane čuvamo za bolest, zlu ne trebalo.... dakle, dosta za danas... motivacija za danas je upalila... čišćenje uz odmor također... počela sam dan s Čajkovskim, a rado bih ga završila s nekom dens mjuzom... za koju nemam snage, ali barem malo slušanja... dan je dobar kad se moš malo odmorit, pročitat nešto i poslušat... i pomazit ljubimce...
komentiraj (0) * ispiši * #
Sljedeći tjedan...
Plan je da ovo prakticiramo vikendom... već sam uspjela pomaknuti vrijeme lijeganja ranije i bolje se osjećam... ali još treba poraditi na tome!
... daklem, umjesto da pišem svoje priče, ja se motiviram za motivaciju... no. sve u svoje vrijeme... stići ću i do priča... a sad, nakon brisanja raznih sličica s compa... pristupam planu i programu mini čišćenja večeras - ne da mi se, ali posla je previše i živčana sam kad vidim sve to, pa pravilo malo pomalo:
...osam je sati...
popit ću ostatak kave jer mi je gušt i pola sata nahraniti koga već trebaPRIPAZITI NA DJETU koju sam počela od preobilnoga ručka (računa li se ono što će ići uz grožđe, med i cimet )... i samo kratko lukniti TV s omiljenim filmom koji mi je taman trebao... omiljeni glumci... iskušenja tevejca kad ti se ne da početi... e onda mali plan i bit će nešto od mene, a tv ću isključiti...smanjiti barem
komentiraj (0) * ispiši * #
Kako početi
Moram početi temeljito čišćenje stana. Za neke žene, i mene samu u mlađim godinama, to ne bi bio nikakav problem. A sad su me stisle godine, bolest, opsluživanje bolesne majke, spašavanje posla, posao i posao, kako se snaći s malo novca-presipanje iz šupljega u prazno đir...
Sredila posao, zdravlje trenutno bolje - krećem se i radim...
Ali, ali ali... u nekoliko godina ove borbe stan se pretvorio u ćumez, a ja postadoh depresivna zbog toga... i ono što mi je u mladosti bio gušt, išlo brzo i dobro, sad je postalo muka živa. Činjenica je da već nekoliko godina sve odrađujem sama... i svoju i maminu bolest... činjenica je da mi jako nedostaje moj MOJ ŽIVOT koji kao da je stao prije ne želim reći koliko godina jer se zgrozim kako je i koliko prošlo od trenutka kada mi je život stavljen na čekanje. Žalosno je što nisam jedina... žalosno je kako stvari postaju sve gore, a meni treba sve više snage ... a mislila sam da ću u ovim godinama hahah, kako se ono kaže... uživati u plodovima rada... da, ko Sizif uživam u plodovima svojih truda-spiči me ravno uglavu skoro svaki dan.
Mjesecima nisam provela vikend odmarajući se... pa, i danas, kada sam sebi rekla - dosta - ipak sam odradila neke stvari jer mora se kad nema nitko drugi... no, dobro je... čitala sam, spavala i otvorila blog... ne vjerujem da će ovo itko čitati osim mene... ali ovako je zabavnije pisati... možeš stavljati sličice i surfati... a meni treba motivacija za moja tri projekta:
PROJEKT ODMOR
PROJEKT ČIŠĆENJE
PROJEKT FINANCIJE
PROJEKT DJETA I VJEŽBA
I počela sam s pravilima:
1. idi spavati na vrijeme makar kuća bila bomba (godinama ne spavaš dobro-riknula si)
2.subotu ostavi za odmor makar nemala čistih gaća za obuć... (subota prolazi, i doista sam se odmarala više-manje)
3. večeras, iako je odmor, počisti nešto malo da ti srce bude na mjestu
4. budi strpljiva sa sobom, sjeti se kolike si teške bitke izborila
5. sutra isplaniraj što je hitno i najnužnije da opet ne dojdeš u pon. na posao crknuta
Teško je kad od života oboliš od kroničnoga umora, ali vjerujem da se i to može srediti - pokušat ću!!!
Oznake: čišćenje
komentiraj (0) * ispiši * #