Frustracija.
Volim nelogičnosit, ponekad. Voljela bih da mi je ovo sad nelogično, ali nije. Postalo je logično nakon drugog puta. Očit si. Preočit.
Zvonio mi je mobitel i nisam se javila.
TELJEMBUS!
Ne znate kaj to znaci. Ne znam i ja, al je smijesno kad zagorec to veli.
Joj kako ne volim ovaj dan, u ku!
Veseli me jedino činjenica da se još samo sutra moram probuditi rano. Onda selim laptop na krevet i car sam.
Nisam više.
Opet je zvonio mobitel i javila sam se. Kako sam hladokrvna. Ideš!
Fakju!
Ne da mi se. Tako mi se ne da, a glupa sam i znam da cu pasti. Isuse, kako je očito. Bilo je očito još pod tušem.
Jedna rečenica je dovoljna. Jedna fakin rečenica. U ku!
Ne da mi se opet. Svađaju se oko poklona. Najrađe ne bi nikom ništa poklonila i u ku!
I Č ima dredle. Moram ga vidjeti. Moram moram moram. Dovraga! Ne znam uopce gdje je, ni sta je, osim da ima dredle. Kad smo siromasni. On je jedini kojeg želim vidjeti i pričati sto sati s njim. Gledati kuma i voziti Ozrena :(
Sad me više ni orgazmični čaj ne veseli. Pila sam ga u Ari danas s ove dvije zagorke. Došle su tete s psima. One ih toliko vole.
Hvala ti što me slušaš i što si tu, trudiš se. Bezveze je, ali trudiš se. Hvala.
Čitam ono kaj je na blogu popularno. Lažem! Ne čitam, uzela sam danas tek. Eto vam na!
|