6 mjeseci.
Najviše volim tople, čvrste zagrljaje na rastanku. Stojimo usred sobe stiščući jedno drugo. Čvrsto. Čvršće. Toplo.
Volim isprepletanja naših nogu kada gledamo film. Njegovu nemirnost i ruke. Ne volim kad me gleda, ali volim kad ja gledam njega. Pratim.
Volim kad me neočekivano poljubi. Dugo.
Volim kad mi priča o stvarima koje me nimalo ne zanimaju, ali volim gledati njegove izraze lica.
Volim kad se javi na onaj svoj način i kad me neočekivano nazove.
Volim se skrivati od drugih. S njim.
Ne volim sumnju kojom me nekad zna napuniti, ali volim način na koji ju otkloni.
Volim naše perverzne razgovore i nanositi mu bol. Dobru bol.
Ne volim kad odlazi u P i nema ga mjesec dana, ali volim znati da će se vratiti i da ću ga opet vidjeti. Volim brojiti dane do tog.
Ne volim kad postavlja svoja nemoguća pitanja, niti kada mi na neka ne želi odgovoriti.
Volim kad je ljubomoran i zbunjen. Velike oči.
Ne volim kad me zove prezimenom. Ne vole ni moji prijatelji i to je smiješno.
Volim njegov krevet i miris. Majice koje mi daje da zadržim miris. Ne volim njegovu zadubljenost u poker, ni način na koji jede.
Volim slušati gluposti koje priča kad je pijan, ali ne volim kad previše popije.
Volim kad pospremi sobu i kad se osjeća ponosno. Čak volim i njegovu mamu koja je uvijek dobra kada dođem. Volim način na koji me nasmije.
Ali NE volim njega. Ne još!
Sve to već 6 mjeseci.
Žensko sam i ovakve stvari su mi važne.
14.3. ja sam došla i mi smo otišli. 14.9. on je otišao, ali mi smo ostali.
Tko zna..
|