vaj, a i onaj prethodni post, odlučio sam napisati, djelomično, ponukan Eduardovim komentarom¸ s kojim se uglavnom slažem. U njemu kaže da danas ljudi jedno drugom većinom žele zlo. Jedino s tim dijelom se ne slažem i smatram da je ipak takvih puno manje. No, na tu temu možemo iznositi samo subjektivno mišljenje jer nema načina da odredimo omjer dobronamjernih i znonamjernih.
U nastavku kaže da pouke o komunikaciji ispadaju nešto kao vjerske poruke i nerijetko nailaze na ismijavanje. S tim se potpuno slažem. Ali i to se može izbjeći, ako se objasne uzroci i posljedice određenog ponašanja, koje su u svojoj biti jako, jako jednostavne.
Kao primjer mogu navesti rukovanje i izgovaranje ''Mir s tobom'' za vrijeme mise. Ova gesta se može objasniti jednostavnom psihologijom. Pružanjem ruke ljudima oko sebe povećava se međusobna bliskost koja pomaže opuštanju i ugodnijem praćenju svete mise. Ništa više, ništa manje!
Kao drugi primjer mogu navesti meditaciju prilikom koje se ispuštaju zvukovi tipa ''Ooommmmm'' Znate o čemu pričam, zar ne!? Oni ne služe kako bi se pročistilo tijelo od loših utjecaja ili ostalih pizdarija. :) Razlog je, kad se usporedi s ovim prilično banalan. Izgovarajući ''Ooommm'' ispuštamo zvuk određene frekvencije koji utječe na naš živčani sustav i tako se lakše opustimo!
Dakle, čak i neke vjerske geste su vrlo lako objašnjiva psihologija. Nemojte me sada zbog ovoga optužiti za bogohuljenje! :)

Zbog toga ću ja svaki svoj savjet pokušati obrazložiti kako ne bi bilo nesporazuma, jer se u komunikaciji radi o nizu vrlo jednostavnih i psihološki lako objašnjivih procesa.

Hvala, Eduard, na komentaru. Evo, natjerao si me da napišem najduži post do sada. ;)

Za kraj vam ostavljam par vrlo interesantnih (barem meni) primjera.

Indijanski mudri savjet glasi: ''Ako te prilikom hoda zaboli ispod rebara, podigni kamenčić s puta!'' (WTF???) Kakve veze imaju kamenčić i to što mene boli ispod rebara? Jel to neki svemogući kamenčić koji će me izliječiti? Nije! Bit nije u kamenčiću i tako sročena izreka zvući prilično naivno! Ali stvar je u tome što moramo stati i sagnuti se da bismo kamenčić podignuli. Tom akcijom opuštamo mišiće abdomena (nemojte me sad hvatati za riječ) i bol se smanjuje.
Bez objašnjenja ova izreka nema neke logike, ali nakon što shvatite prave razloge određene akcije stvar postaje prilično jasna.

Drugi primjer je jedna interesantna anegdota koju sam nedavno pročitao negdje na interentu.
Jednom prilikom je jedna curica majci pomagala napraviti mesnu štrucu. Nakon što ju je umijesila i prije nego ju je stavila u tavu, majka je nožem odrezala krajeve štruce. Djevojčica je pitala majku zašto je odrezala krajeve, a majka joj je odgovorila: ''Ne znam. Tako sam uvijek radila, a tako je i moja majka uvijek radila. Kada budemo bili kod nje, pitat ćemo je!''
Idući puta kada su došli kod nje, djevojčicina majka je pitala svoju majku: ''Zašto se režu krajevi mesne štruce prije pečenja?'' A majka joj je odgovorila: ''Ne moraju se rezati. Ja sam ih rezala jer je moja tava bila prekratka!''
Mislim da ovu anegdotu ne moram komentirati :))