Badnjak sam dočekao u krugu najuže familije što me veseli jer smo sve rijedje na okupu. Sinovi su odvrnuli muziku koju možeš slušati jedino ako si mrtav već dva tri tjedna, a ja i moja Maza odvrnuli smo u dnevnom boravku Halida sa udarnom pjesmom iz filma; Kod daiđe Idriza. Marin mi je ispod bora ostavio ćokoladicu koju sam sam kupio, pa smo se slatko nasmijali na komentar, da bi na divljem zapadu odavno poginuo prilikom potezanja runde pri ulazu na šank. Saša je dofurao košulju sa mirisom za auto, ali bez patrone pa smo ga štrcali u oko i uho, čak ispod miške da ga iskoristimo maksimalno. Košulja je bila sa logom poznate marke za koju nikad nisam čuo ali zato jako skupa. Nisam je mogao obući ni raskopčanu iako svi znaju da vučem 110 litara na drhtavim nogicama, kroz tolike prepreke,nedaće i sva sranja na koja možete naići, rodjeni pod "sretnom zvijezdom".Otišao sam u butik i zamjenio košulju za žensku majicu i vunenu kapu te poklonio svojoj mazi. Rješio sam tako jedan dar i ostalo je još dva.
Sebi sam malo dalje niz put našao predivnu majicu,.. crnu sa bijelom prugicom na ovratniku koja me izvlači 40 posto u struku.
Ostao je još stariji sin kojem sam uz mnogo obIlazaka provincijskih dučana uspio kupiti trzalicu dynlop za keš lovu. svima sam još kupio televizor za kuhinju, jer tamo provodimo najviše vremena, pa nek se nađe, Mama je dobila peglu na paru, tako da smo svi bili oprani, sretni i ispeglani.
Drugi dan smo otišli u goste kod prijatelja koji su negdje pronašli naj prirodniji bor koji je svijet vidio. Nakit i ukrasi, kuglice i žaruljice. Sve je to prirodno nabacano na njega, još sa vrata, Po" sata,, falio sam bor i scenografiju interijera, do poslijednje kuglice, a bilo ih je preko dvijesto komada. Pilo se svašta. Od paradajza do sivog pinota. Dva para su se svako malo slala u PM. Maza i ja smo smirivali situaciju sve do osam sati navečer i pod izgovorom da imamo goste lagano napustili iznimno veselo i radikalno društvo.
Doma smo složili dojmove i u dobrom raspoloženju koje nam niko ni pod razno neče sjebati zvali kumove;Pavleta i moju sestričnu Vesnu.
Došli su gizdavo iz kreveta zlostavljački dignuti,ali slavlje se nastavilo u sličnoj koreografiji, Vesna je nešto drobila o poklonu koji je njen mulac darovao,a ja sam mu pokušao objasniti da se osobi koju voliš i poštuješ ne kupuju ranglje i kuhinjske, krpe, jer je to ponižavajuće,nego nešto osobno i vrijedno. Po mogućnosti zlato, prsten, lančić ili bolja bižuterija, koja može proći kao i miris od 300 kn koji je poželila.
Ja i moja maza komentirali smo pjevače i pjesme na televiziji, a oni su i dalje mrvili o poštovanju, poklanjanju, obzirnošću i ljubavi, kako je ko i koliko mogao pokazati oslanjajući se na verbalno ubjeđivanje. Satima je to trajalo...
Mazo! Rekoh. Daj mi nađi onaj sprej na kojem piše; Protiv gostiju koji ne znaju otići kući. Onda smo tražili ampule za ignoriranje gostiju. pa ključeve od njihovog stana da idemo spavati i još pun kurac sličnih dosjetki smo smišljali i ljepo se zabavljali koturajući se po podu od smijeha,
Oko pola dva krenuli su... kući, a mi smo držali ruke pod navodnike uz ove parole; Pa ne idite još, ima još rakije i vina,ako odete nečemo ni mi sutra doći k vama i sve tako do stepenica. Plomba me je bolila od smijeha i tako smo se najzad rastali veseli i spremni za reprizu kod njih za Silvestrovo.
