MARICA
Kad sam prvi put sreo "Petrinjca", doživio sam ga kao jednog od terapeuta, jer jer znao sve o ljudskoj psihi i volio je analizirati ovisnike i pijance, pa kad je imao što za reći svi su ga slušali. Mrzio je policiju, sudske fašističke mjere i sve institucije koje mirnim ,humanim i dobročudnim pijancima i nasilnicima, svim silama žele zagorčati život. Imao je ubitačan način na koji je provocirao svoje pacijente iz odjela 3. grupe i tjerao ih da obave svoje zadaatke, ali je isto tako i sam dežurao na telefonu, za kontakte sa familijom, pa i odnosio smeče i otpadke od ručkova i večera, što ja baš i nisam volio raditi,ali sam zato organizirao domjenak nakon deset sati uvečer, a tu je bilo špeka, salame, kobasica sa dva kraja i još mnogo finih đakonija koje su donosili oni koji bolje stoje sa novcima i nisu posvađani sa istim takvima u familiji. Dakle to je bio jedini obijed koji sam konzumirao nakon provedenog dana, a do tada bih samo pio sokove i kapučino, rijeđe kavu sa mlijekom.
Jednostavno mi se hrana gadila pa sam je eskivirao tokom dana. Naravno da nisam pušio nego ih žvakao. Te proklete cigarete!!! Sestra Marica mi je jednom rekla da izvadim tablete iz đepa ali u njemu nije bilo ništa, jer sam ih sakrio ispod jezika, Jeste li normalni rekao sam,,Pa kako bih zaspao i imao košmare bez kojih nemogu zamisliti provedenu noć, Te tablete su mi hrana, voda, mama, tata, sestra i brat. Nije se naljutila, ali me poslije podjele terapije pitala kada planiram ići doma,,,. Sutra,. Da li vam sutra odgovara?
Ne pitam te iz zloće, ti si dobar i pametan dečko, samo nemoj piti kad izađeš, E to je taj besplatan savijet koji upravo tolko i vrijedi. Nemorate se truditi jer ionako ne razumijete zašto sam ja ovdje.
Bila je uporna pa sam staloženim glasom koji nije otkrivao moje teško psihičko stanje, odgovorio. Negdje u dubini moga nepopustljiva srca, dirnula me iskrena zabrinutost ili mi se tada učinilo da joj je odista stalo. Što će dalje biti sa mnom? Jedno vrijeme sam zaista mislio da ču puči po šavovima i sići kat niže....
Draga sestro Marice ja sam skoro ubio čovijeka i teret koji nosim ne da se dijeliti.On nikada neće postati lakši niti ga s vremenom mogu uljepšati ili zamijeniti s nečim. Zato mi nemojte postavljati pitanja na koja odgovore nemamo niti vi a ni ja. Znam samo da moram biti što jači iz dana u dan, da bi ga mogao nositi, jer ako postane teži od moje psihe, slomit će me i pobjedit će oni govnari koji misle da sam ja samo jedan pijanac koji je uzrokovao nesreću i baš ga boli kurac za sve. Prva birtija je njegova, napit će se i svi će biti krivi za njegov jad, a on će biti najveća žrtva u cijeloj toj "da zaplačeš priči"..
Sljedeća pizdarija biće još gora i veća, pa ćemo se opet naći ovdje, da žalimo sami sebe i gorku sudbinu....
E NEĆEMO!!!! Bit ću jak, bit ću Zmaj i Mrak.
