ONIMA KOJI SU SVRATILI NA ČAŠICU
Stotinjak njih
Palo bi kraj mene,
Kad bi znali 
što ih čeka.
Htjeli smo samo velike stvari,
Pili šesnajstu kavu na tašte
I puštali iste ploče
I sve to onako za đabe,
Mater im onako za đabe.
U predgrađu tiho rominja kiša
Dok neki šeću preko Trga
I do kafića pomalo češće,
Al ja ga jebem
U srcu tuga
I ruke pune alkohola
Kažu mi da nije važno.
Sjedi se onako kasno
I svatko nešto pametno kaže,
Dok svi brljave,netko i viće;
Ne volim rimu ,daj mi tu pivu,
Otvori vrata,vrati mi gaće
Još goli da smo...
O jebem te bože
Kad neznaš šta smo.
Samo ona stoji zaljubljena.
Plavkasto sretno zraći,
I nikome ne vjeruje.
Ne zna još da me voli.
Prije nego odem
Morat će nešto reći,
Osjećam vino u oku.
I rakiju u srcu
Ipak odlazim sam,
Sasvim sam,
Padajući po pločniku.
