Sanjao sam da grickam zanoktice i budio se svako malo. Cijeli dan mi je nekako pospan i tuga je u mome umornu srcu prešla u prvu fazu.
Zavodljivi pogled klizi mi po tijelu,
Na tramvaju tri se krijem mala.
Ne možeš mi uzdrhtalo prići
Jer tu sanjam,..skoro da me nema.
U ruci, posljednji su novci.
Kasno je, ne možeš me stići.
Malo će ti dati umorna ruka
I varljivo srce, staroga pijanca
Ipak podignut ću pogled
Točeći si lažna nadanja,
Izjednačiti s bogom na trenutak,
Zavodnika i luda pjesnika.
U drugoj fazi otići ćemo raditi ono što najbolje znamo. Idemo spat!
