Moj mail za sve koji se žele javiti. Slobodno. Ne grizem.
produkcija.mraka@gmail.com
Moj mail za sve koji se žele javiti. Slobodno. Ne grizem.
Prokletstvo biti će, ništa više.
Što te opet sanjam
Drugu noć za redom.
Kuda baš u snove
Moju tvrđavu,
Mjesto gdje sam sretan.
Gdje ponekad i poletim.
Glupe situacije sa
Ljudima koje nisam godinama vidio.
Umori me i dan pokvari,
Sad već stara sjećanja vrati.
Sve kao veliki dejavu.
Možda opet zaspem,
Poletim i odletim.
Tuga kao početak kraja
Ljutnja na druge i treće
Krivnja na samog sebe
Ljubomora jer je neizbježna
Strah od samoće
Potištenost zbog samoće
Anksioznost od svih drugih
Samosažaljenje zbog neuspjeha
Zbunjenost zbog novo nastale situacije
Razočaranje za kraj
A zašto?
Jer smo ljudi
Inteligentna bića razvijene svijesti
O svemu, o sebi i drugima.
Emocionalno "intelignetni"
Ili nam je to minus u sveukupnoj evoluciji
Zbog čega je puno više "loših" emocija od onih "dobrih"?
Sreća, radost, veselje
Ljubav kao ultimatum svih emocija
I zar ih ima još?
Malo smo prazni u "dobrim" emocijama
Usudio bih se reći
Dosta je.
Danas nije moj dan.
Nijedan dan više nije kakav treba biti.
Odlazim. Daleko.
U amazonska plemena.
Daleko od svijeta modernog društva,
Svijeta kojem više ne želim biti dio.
Ljudi više nisu ljudi.
Nisu ni životinje.
Zvijeri možda.
Ne želim biti dio praznovjernog društva
Koje se klanja svojem bogu, novcu.
Od rođenja do smrti.
Ne želim živjeti u svijetu koji uzima od planeta
I daje dalje da bi od toga imao koristi.
Ne želim živjeti u društvu
Koje se vodi markama,
Gdje svatko želi biti drugačiji od drugog
Gdje se svatko samo želi pokazati,
Pa se opet pomoli i klekne svome bogu
Novcu.
Ni u društvu gdje svećenici siluju djecu
Ni u kojemu postoje crkve, porezi,
Javni i privatni lopovluk.
Gdje čovjek ubija čovjeka
Radi svog boga novca.
Gdje svatko gleda svoju korist
I gdje bi brat prevatio brata
Radi svog boga novca.
NE! Ja više ne želim živjeti po zakonima čovjeka.
Želim živjeti po zakonima prirode.
Iz prirode smo došli
U prirodu se vraćamo.
Ja više ne pripadam ovom svijetu
I zakoni ovoga, ovakvog svijeta me više ne zanimaju.
Samo želim živjeti,
Bez stresa koji nije prirodan,
Bez straha od egzistencije
Na planeti koja daje sve
Priroda, jedina majka.
Ona koja daje sve, uzima sve i ništa ne prašta.
Njoj odlazim, jednosmjernom kartom.
Izgubio sam kormilara
Uzeo ga je
Ružni morski pas.
Moj brod sad plovi
Kako vjetar puše.
Valovi ga nose
Razbijaju svako veče'.
Često se vrtim u krug
Bez pravca, bez kormilara,
Bez nade da ću vidjeti kopno
A onda, od nikuda.
U vodi. Spas.
Komad užeta pluta.
Zavežem svoje kormilo
U pravcu ravno
Razapnem sva svoja jedra
I poletim u nepoznato
Razbijajući valove okorjelog mora.
Još je i bolje bez kormilara.
Brod ide brže i lakše.
Pobacam li sav njegov teret, hranu, vodu
Ići ću još brže i brže i brže
I možda uskoro ugledam kopno
Na kojem ću odmoriti.
Slijedeći puta biram kormilara
Koji neće tek tako ispasti iz broda
I uvijek nosim koji konop viška.
Gledam kroz izlog kavane
Ljude koji prolaze
Mnogo ih je.
Koliko je samo ljudi
Na ovome svijetu.
Svi drugačiji.
Gledam, razmišljam
O čemu sada misle
Koji su njihovi problemi.
Što ova dva policajca,
Što se grohotom smiju,
Danas očekuje.
Čemu se smije
Dijete u kolicima.
I o čemu misli
Mali napušteni pas
Izgubljenog pogleda
Prema istoku.
Koga traži?
Život je za mene
Jedna velika igra
Film bez scenarija
Jedan glavni glumac
Mnogo sporednih likova
I samo improvizacija
Život je prazna knjiga
Od korica do korica
Od rođenja do smrti
Svako iskustvo,
Svaki događaj
Učenje na greškama
Samo je još jedna
Nova stranica
Popunjena tintom života
Knjiga koja naslova nema
Njega na kraju pišemo
Rola filma prazne etikete
Vrijeme je
Promjene
Smjera vjetra
Na moju glavu
Smjera fotona
Na moje oči
Pogledati ću
Na sve druge načine
Da progledam i vidim
Gdje je problem
Mog problema
Još jedan običan dan
I danas ću hodati
Smrznutim ulicama
Gradskog asfalta
Smrznutog srca
Danas se neću
Nasmijati prolaznicima
Niti reći hvala
Niti molim
Popit ću tiho kavu
U lokalnoj birtiji
Neću danas pitati
Kako si?
Šta ima?
Danas ću samo proći
Kao sjena
Dok bude sunca
Prijatelji moji, prijatelji.
Nemojmo misliti
O danima kada ćemo se rastati
Vrijeme će već doći
Za rastanak
Za još jednu pjesmu
Još jednu zabavu
Još jednu svirku
I nek onda bude kraj
Zadnju lulu mira
Zapalit ćemo tada
I nek svatko krene
Svojim putem
