Dosta je.
Danas nije moj dan.
Nijedan dan više nije kakav treba biti.
Odlazim. Daleko.
U amazonska plemena.
Daleko od svijeta modernog društva,
Svijeta kojem više ne želim biti dio.
Ljudi više nisu ljudi.
Nisu ni životinje.
Zvijeri možda.
Ne želim biti dio praznovjernog društva
Koje se klanja svojem bogu, novcu.
Od rođenja do smrti.
Ne želim živjeti u svijetu koji uzima od planeta
I daje dalje da bi od toga imao koristi.
Ne želim živjeti u društvu
Koje se vodi markama,
Gdje svatko želi biti drugačiji od drugog
Gdje se svatko samo želi pokazati,
Pa se opet pomoli i klekne svome bogu
Novcu.
Ni u društvu gdje svećenici siluju djecu
Ni u kojemu postoje crkve, porezi,
Javni i privatni lopovluk.
Gdje čovjek ubija čovjeka
Radi svog boga novca.
Gdje svatko gleda svoju korist
I gdje bi brat prevatio brata
Radi svog boga novca.
NE! Ja više ne želim živjeti po zakonima čovjeka.
Želim živjeti po zakonima prirode.
Iz prirode smo došli
U prirodu se vraćamo.
Ja više ne pripadam ovom svijetu
I zakoni ovoga, ovakvog svijeta me više ne zanimaju.
Samo želim živjeti,
Bez stresa koji nije prirodan,
Bez straha od egzistencije
Na planeti koja daje sve
Priroda, jedina majka.
Ona koja daje sve, uzima sve i ništa ne prašta.
Njoj odlazim, jednosmjernom kartom.
Post je objavljen 15.02.2011. u 21:33 sati.