PROdo's world... or something ^^


tevelizija...

mislim se dok gledam ovu seriju linkić
zašto me pogode scene koje su izrazito tužne, okrutne, lijepe, romantične...
a dok se nešto napeto događa u filmovima ja zvijevam...

i sjetio sam se...
dok je nešto napeto sam svjestan da se radi o filmu... i dosadno je...
dok... sa druge strane... dok ko sad, gledam scenu majke koja maltretira ženu svog sina jer ju ne želi u obitelji, potresen sam...
zašto? jer znam... da se negdje u svijetu upravo sada to događa...

a ja? ja sjedim ovdje... i gledam televiziju...

Našvrljano u nedjelja, dana 26.08.2007. u 21:45

Ostavi mi djelić dvoga srca ovdje!
Ako te je post dirnuo, možeš ga Printati ili Arhivirati za sječanje i dugu uspomenu
Komadića srca do sada: 6


hm...

često koristim hmm ko naziv posta... oh well...

danas sam oko 4 popodne čego da ću "malo zadrijemat"...
probudio sam se prije sat vremena...
sad moram nekako ponovo zaspat... uf...

anyway...
čitam... mislim... lutam...

u srednjoj... mislim da sam bio treći... jedan od drugaša je počinio samoubojstvo...
pucao si je u glavu pištoljem i na laptopu samo ostavio jednu poruku...
ne sjećam se više točno riječi no... značenje je bilo "tata, ti si kriv za ovo"

da mogu pričati sa tom osobom sada... rekao bi mu nešto...

da li je tvoja mržnja prema tvojem ocu bila vrijedna svih rasplakanih lica koje sam gledao taj tjedan?
svih rana koje su nanesene tim ljudima prije skoro 10 godina... i još dan danas su sa nekima...

da li je ON bio vrijedan svega toga?


i mene je to iskustvo promjenilo... i meni je nanjelo ranu iako sam ga samo poznavao prolazno...
ali svaki put kad čitam o samoubojstvu se danas moram misliti "da li sam mogao napraviti nešto?"

makar se radilo o osobi koju ne poznam...
ali... da li je možda jedan moj smješak... mogao nekako naći put do te osobe... i promjenit joj mišljenje?

naravno da optužujem ljude koji su krivi za tako nešto...
no optužujem i ljude koji to naprave...
ponajviše zato jer sam i ja bio na rubu... i znam što ti u tom trenu ide... ili bolje rečeno NE ide kroz glavu...
i sada... kada sam skoro 5 godine poslije vlastite ideje o tome...
da li se šta promjenilo u mojem životu?

iskreno... nije...
no i dalje guram dalje... iz dana u dan...

ne za sebe... nego... za sve oko sebe...


a što kad i to izgubim?

Našvrljano u nedjelja, dana 12.08.2007. u 02:35

Ostavi mi djelić dvoga srca ovdje!
Ako te je post dirnuo, možeš ga Printati ili Arhivirati za sječanje i dugu uspomenu
Komadića srca do sada: 21

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


< kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Blogeri koji su mi ostavili dio srca:

Linkovi:


Ja:

O meni: