PROdo's world... or something ^^


Explanation

Moram se izjasnit za prošli post...
jer neću moć i onako mirno zaspat... a ovako još i manje...
bar dok ne nađem rame za plakanje... a njega nemam pa se moram na blogu ispuhat...

naime... nema mi goreg nego kad povrijedim nekog tko mi je drag...
znam, znam... svi mi to radimo tu i tamo jer nisamo savršeni...
al svejedno... ja nikada nemam namjeru povrijedit nekoga i kad to onda stvarno napravim...
ponekad jer sam pre buran... ponekad jer ne mislim... ponekad jer sam iskren... ponekad jer sam sebičan...
i kad se dogodi sam toliko loše volje da bi najradije da me netko upuca i zakopa u šumi...

grize me... izjeda me iznutra...
dan danas me grizu neke riječi koje sam reko... neke stvari koje sam napravio...
jer sam povrijedio osobe koje su mi bliske...
i ako mi one možda danas ne zamjeraju više... ili ih je totalno briga...
mene nije...
jer ja nisam osoba koja može jednostavno zakopat tako nešto...
ne mogu... točka...
ne mogu se pravit da nečeg nije bilo... da se nešto nije dogodilo... jer se dogodilo...
i nema stvari koja me više živcira nego kad netko na "što je" odgovori sa "ništa"... ili "nije bitno"... je... bitno je... meni je i te kako bitno!

i... tako...

a drugi dio priče...
za 2 dana mi je baki 80ti...
prije 4 dana je imala infarkt...
u bolnici je... doktori su rekli da je čudo... imala je TEŠKI infarkt preko noći... i ujutro se lijepo mirno digla i rekla da ju voze u bolnicu... sad se oporavlja i nije u kritičnome stanju...
ona je jedina baka koju imam da je krvnog srodstva...
baka i djed sa mamine strane su jako rano umrli... nisam ih upozno...
djed sa tatine strane je umro dok sam bio bebač...
mamine i tatine sestre i braću rijetko viđam...
tatinu sestru ponekad jer mi je i kuma... i "najnormalnija" od moje rodbine...
iako su mi i mamine sestre drage al su jednostavno pre daleko...
prve rođake...
jedino se viđam sa kćeri od tatine sestre... i njezinoj kćeri sam kršteni kum...
a ni za njih ne nadjem previše vremena... pa me grize i tu savjest...
mama je u lošem zdravstvenom stanju...
sure... poživit će ona još dosta... iako podosta njurga al ono :o)
tata... jetra mu je u banani... ima šećer... masnoću...
svejedno se ne pazi... pokoju litru vina navečer uz tv... kojeg gleda do 4-5 ujutro...
3 kutije cigareta na dan...
elan mu je na nuli... ja sam većim djelom krivac jer nikad nisam bio genije od sina kao kojeg me on uvijek gledao...
nego traim život za kompom...

jedini koji me razumiju...
moja "oma i opa"...
naime do 5te godine sam živio u njemačkoj i kad bi mama i tata radili... čuvali su me jadan simpatični stariji par koji su živili ispod nas...
i kako sam počeo govoriti... i reko moj prvi "mama" i "papa"...
tako sam i reko svoj "oma" i "opa"...
i tako... dan danas... mama je mama... tata je papi... gospodja Velte je oma... a gdin Velte je opa...
i ne mogu zamislit ocu reć "tata"... kad pričam o njemu mogu reć "moj stari"... no njemu ne mogu zamislit reć ništa nego papi...
i oma i opa su oma i opa...
nema veze što nemamo krvnog srodstva...
bliži su mi nego skoro sva ostala moja obitelj... mama i tata iznimka...

oma je doduše isto u groznome stanju.... cirkulacija joj polako popušta...
opa... koji je bio nogometni sudac godinama.... je imo već 3 infarkta... i sada se opet buni da slabo dobiva zrak...

kad sam bio mali sam omi rekao... "oma moraš doživjet moje vjenčanje... tako da te mogu pitati da li je to prava"...

neće više dugo... i 3 osobe će izaći iz mojega života...
zauvijek ovaj puta...
i shvatio sam da želim jednu sliku... gdje smo ja, mama, papi, oma i opa... jedan zadnji puta svi sretni i nasmješeni...
jedna uspomena koja će me držat kroz sve... i uvijek podsjećat zašto sam takav... i zašto ću im vječno biti zahvalan...

od ome... sam "naslijedio" njen intelekt... njezinu mogućnost racionaliziranja i sređivanja problema... i shvaćanje kako su sve brige samo prolazne...
od ope... mogućnost da kroz cijeli život prolazim sa smješkom... uvijek je bio vedar, nasmijan i šaljivđija...
od tate... njegovu smirenost... mogućnost da i kroz najgora vremena ostane priseban...
od mame... heh... od mame...
mnogi ju gledaju ko šturu osobu... impulzivnu... i malo toga je i prenjela na mene...
no najbiinje... prenjela je na mene snagu da uvijek pomaže ljudima... i mogućnost opraštanja koju ni sama nije znala da ima... al ju ja vidim...

i svim njima skupa... ono najbitnije... nevjerojatno puno ljubavi koju su mi uvijek pružali...
svi oni imaju ogromno srce... i makar je bilo svađa... i makar mi se sada roditelji jako često svađaju...
da nemaju toliko veliko srce... ne bi ga sada ni ja imao...
i želio bih da mi svi 4 mogu biti na vjenčanju...
no... tko zna kada... al sa njihovim srcem i mudrošću u meni... znam da... NE MOGU izabrati krivu...

neznam dal će oni ikada doznati za ovo... al nadam se da znaju da sam im svima zahvalan... i vječito ću bit...
i nadam se da ću imati priliku na tu jednu zadnju nasmijanu sliku... na koju ću u kutu moći napisati "hvala"...


a i vama hvala...
na tome što ste ovo pročitali...
i na tome što će se netko možda nekada sjetiti što je pročitao...

a ja sad idem... slušati njihov glas u mome srcu kako me tješi u još jednu noć...

hvala...

Našvrljano u petak, dana 09.02.2007. u 22:23

Ostavi mi djelić dvoga srca ovdje!
Ako te je post dirnuo, možeš ga Printati ili Arhivirati za sječanje i dugu uspomenu
Komadića srca do sada: 10

<< Arhiva >>


< veljača, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Blogeri koji su mi ostavili dio srca:

Linkovi:


Ja:

O meni: