PROdo's world... or something ^^

mislio sam pisat o ovome...
pa opet ne...
pa opet da...
pa sam mislio izmislit pričicu...
pa me glava zabolila...
pa mi se ne da pisat...
al onda čitam druge blogove sad i opet se mislim... aj pisat ću...

Naime ako izuzmemo flegme... postoje dvije vrste ljudi...

psi i mačke...
mačke su ljudi koji smatraju da trebaš zavrijediti njihovu ljubav...
i par put ih povrijedi i okrenuti će ti ledja...
nikada nisam volio mačke ko životinje... cute su al ne volim njihov stav...

i postoje psi... ljudi koji će te pošnjofat i reć "hej... ti si ok"... i što god da psu napraviš... on zna kakav si i zna da si zavrijedio njegovu ljubav...
možeš prema svima bit okrutan... no ako pas vidi "dobro" u tebi... on će "plakat" na tvojem grobu makar nitko drugi ne bude...

svijet treba i jedne i druge...

trebamo mačke... da naučimo da ti život ne nudi stvari samo tako... i da ni dobro ni loše u životu ne uzmemo zdravo za gotovo nego da znamo da se stalno trebamo truditi...
i trebamo pse... kako bi znali da što god da se u životu dogodi... kojem god putem krenemo... netko će uvijek biti uz nas na tom putu...


gledam kako stvari na nas ostavljaju dojam kad se dogode u mladim danima...
ako se vežeš za nekoga... i taj netko napravi nešto... cijeli život ćemo živjeti u strahu ako taj strah ne pobijemo na početku...
ljudi se toliko zakače za to negativno... da zaborave vidjeti pozitivno...
ko što je moj otac rekao...
bože... uzeo si mi kćer... sad ćeš mi uzeti i sina... zašto bože?
no... ja sam tu...
i neznam dal je mome ocu jasno... al bog ga je uslišio...

tu sam i svjestan sam jedne vrlo bitne činjenice...
ja sam pas...
al ne bilo koji pas...
ja sam pasmina koja će šnjofat i šnjofat i šnjofat... sve dok ne nađe ono dobro u čovjeku... i zaključi "hej... on je ipak dobar... ostajem mu plakat na grobu što god da se dogodi"...

i živim... i možda je svijet velik a ja mali... i zato ga ne mogu promjeniti...
no moje je srce dovoljno veliko da nikada neće odustati...

VAF! :o)