PROdo's world... or something ^^

Preskočimo lyricse... ionako oni za svakoga znače nešto drugo ;o)


We all know... a human is mind, body and soul...
If his body is in pain... you soothe it... if his mind is in trouble... you confort it...

but how do you heal a broken spirit?


i... don't know...

Well... zanimljivo da su samo 2 osobe na ovom bogu ikad čitale postove koje su zakasnile... i komentirale na stare komentare... od njih samo još achtung me čita ;o)
ja sa vremena na vrijeme to radim i na svojim i na tuđim blogovoma :o)
anycow... minion... ti si kriva šta si me sjetila ove pjesme... lijepa je al i užasno depresivna... al definitivno u mojih top 5... i... jedno 2-3 mjeseca nakon što smo ja i draga prekinuli stigo mi sms "pali narodni"... ja upalim... ništa... šaljem natrag "šta?"... "ma bila je ona pjesma koju ti voliš... ona depresivna" :o)

well... možda se nekom i djelomice svidi... a... možda netko shvati zašto mi je draga... pjesma ne bivša :D

Knowing the truth doesn't make it easyer... does it? :o)

Ova situacija sa otmicom me zamislila... (like it takes much to do that heh)
u pravilu... kad mi netko reće "vidi... nije tako loše... ima i puno drugih ljudi kojima je gore neg tebi"... onda mi je još i gore...
Nitko nebi treba patit... al ljudi su takvi kakvi jesu...
no... sa druge strane... 8 godina ju je držao zarobljenu... tko zna što joj je radio... izgubila je 8 godina svoga života... 8 godina koje joj nitko ne može vratiti...
i sada kad se zamislim... oko kojih sitnica sam se ja živcirao u životu?
oko stvari koje bi MOGLE biti... al se nikad nisu dogodile... oko stvari koje ne mogu promjeniti... oko sitnica... a ona je 8 godina...
istina je što kažu... što dublje toneš to manje svjetla vidiš... i to te više nije briga...
well... ja ču uvijek biti ja... i ja ću uvijek biti tu... i ja ču uvijek biti spreman svoju ljubav širiti po svijetu kada god je potrebno... no... više nego ispružiti ruku ne mogu...
tko ju ne želi primiti... sigurno da me boli... no to ne mogu promjeniti...

svatko je kovač svoje sreće... no... svi će te mi uvijek biti u srcu... pitanje je koliko će ljudi mene pustit u njihovo :,(

Bez brige... ništa previše strašno :o)
Naime imam jednu "karakternu manu"...
Koliko je to mana ili ne... to neka svatko za sebe odluči... jer često meni netko zna reć da ima mane a za mene su to prednosti... ili u slučaju moj bivše... stvari radi koje sam ju volio jer su je izdizale od ostatka ;o)
Naime minionin komentar... skupa sa još par sitnica me potaklo na ovu temu...
Neki ljudi kažu "empatičan si"... well... u pravu su... i nisu...
Imam tu naviku da stalno gledam... a "mana" mi je da stalno analiziram...
Svaki komentar koji mi ostavite... svaki post koji napišete... se pročita po nekoliko puta... ko i kada gledam dobar film...
i... onda moj mozak krene sa onim što voli radit... podsvjesnom analizom...
Često i bez da znam... svaka riječ, svaka točka ili zarez... redoslijed riječi... zagrade... sve se 100 puta i više prevrti... uspoređuje sa drugim stvarima... stavlja u kontekst sa starim djelovima puzle... razbijaju stare stvari... stvaraju nove...
Princip je jednostavan kao i princip "mrlje tinte"... ili jednostavnije... polu prazna ili polu puna čaša...
Prije smo znali gledat zvjezdane staze i govorit tko je kome najdraži lik... Već u tome je bila prisutna analiza... naime uvijek ti je najdraži onaj koji predstavlja tvoje ideale u životu...
Moji su uvijek bili Data... ili doktor iz voyagera... u originalu su mi doc i spock bili jednako dobri...

Tako da se ispričavam svima ako ih analiziram a oni to ne vole... to sam jednostavno ja... ponekad ću donjeti krive zaključke... to je neizbježno i kad nekoga uživo poznaš a kamo li na blogu...

i... minion... does a cracked cup hold water? does a cracked closk show the right time?
samo na ovoj planeti postoji toliko toga neistraženog... i neshvaćenog...
Danas sam baš razmišljao... da imam 10 života mi nebi bilo dosta da napravim samo ono što ŽELIM napravit u životu... a kamo li ono što moram :o)

Dugo nisam lyricse piso :o)
evo... ovo je uvodna pjesma u igru "kingdom hearts 2"... original je japanski... ovo je engleska verzija pjesme...
Naime... osim da ima odlične lyricse i super zvuči... pjesma ima još nešto posebno... usred pjesme se čuju rečenice naopako...
sad... na stranu sve ono "kad slušate pjesmu naopaku" stuff... ovo je stavljeno namjerno da bi pjesma 1. zvučala bolje (što joj uspjeva) i ko drugo... da se naglase neke stvari... osim toga i u engleskoj verziji je naopaki tekst engleski :o)
ono što ću stavit u zagrade je naopako



Pjesma kaže toliko... PUNO... u tako malo riječi...
Couldn't have done it better myself if I tryed for a century :o)

Well... scena iz babilona 5... Londo i Vir (neću sad u detalje) sjede u sobi... Londo je zagledan u jednu točku i kaže ovu rečenici... na to će Vir “Excuse me?”... i Londo govori
“Something my father said. He was old, very old at the time. I went into his room and he was sitting alone in the dark, crying. So I asked him what was wrong and he said, ‘My shoes are too tight. But it doesn’t matter, because I have forgotten how to dance’. I never understood what that meant until now. My shoes are too tight and I have forgotten how to dance.”

Londo ko lik... stalno donosi krive odluke... i stalno misli da mora to radit... i... sve do zadnje epizode ne shvati ono što čuje od jedne 'vidovnjakinje'...

Londo: "I need to see what is before me. If I should escape it, or embrace it. If there is any longer a choice."
Morella: "There is always choice. We say there is no choice only to comfort ourselves with the decision we have already made. If you understand that, there's hope. If not..."

Postoje neke stvari u koje ću uvijek vjerovati. Dvije od tih stvari su:
1. Uvijek postoji alternativa
2. U srcu nikada nisi sam

So, never put on shoes that are too tight and never forget how to dance ;o)

Bilo je hladno Siječanjsko predvečerje. Hodali su ulicom u svoji kaputima, pričajuči o raznim temama, smijuči se sretno ne misleći na ništa drugo nego tu i sada. Nisu se vidjeli mjesecima i ovo im je bila prilika da nadoknade ono što su propustili, nadopune priče života, nasmiju se i jednostavno budu sretni.
No, prije ili kasnije svemu dođe kraj. Sjedili su tako na autobusnoj stanici, i dalje se smijući i pričajući, i dalje ne misleći na budučnost. Bilo je samo važno da su sada napokon opet skupa. A autobus je polako stizao.
I kada je autobus napokon došao, i vrata su se otvorila, ustali su se, pogledali i još jedan zadnji puta nasmijali. Raširila je ruke a on ju je zagrlio. I stajali su tako u zagrljaju nekoliko sekundi, a onda je on primakao usne bliže njenom uhu i tiho prozborio "Zapamti. Svaki trenutak je neponovljiv i dragocjen. Zato ga iskoristi najbolje što možeš jer on ovisi samo o tebi".
Lagano se izmicao iz njenoga zagrljaja, pogledao ju u oči, nasmješkao se, te ju nježno poljubi na desni obraz, i također nježno pomiluje po istome i stavi ruku na njega.
Ona ga je gledala natrag i samo se smješkala. Tada se odmakne i krene u autobus.

Bilo je hladno Siječanjsko predvečerje. No za najmanje jedno ljudsko srce, počelo je proljeće.

Interesantno... u pravilu uvijek dobijem inspiraciju za blog 5 minuta poslije nego legnem u krevet...
A pošto sutra radim, već je 2 prošlo... rado ću ovo izbacit iz glave da mogu mirno spavati :o)
Naime... razmišljam si... kako je sve što nas čini onime što jesmo... događaji koje smo proživili, za koje smo čuli i odluke koje smo donjeli...
Naime... danas ću možda nešto pročitat u novinama... i za 3 dana ću donjet neku odluku koja će me postavit za 8 dana u situaciju da ču donjet drugu odluku koja će bit potaknuta onime što sam danas pročitao... i zbog te odluke ću za 2 tjedna biti u splitu... ... ... ovo je samo primjer fkors :o)
ali... da nisam danas pročitao ovo u novinama... za 8 dana bi donjeo drugu odluku i možda bi za 2 tjedna bio u dubrovniku a ne splitu... ... ...
sad... time što sam ja danas pročitao se odlučilo gdje ću za 2 tjedna biti... a to je opet pokrenulo niz drugih događaja... itd... itd...
dakle jedan novinski članak mođe odlučiti kako će moj život izgledat za 10 godina :o)
doduše... ... neke naše karakteristke se skoro pa nikad ne mjenjaaju...
jedna od njih je moj kapacitet da volim sve ljude bez obzira... što je doduše isto potaknuto nečime... vjerojatno time što sam uvijek u mladosti primao puno ljubavi... od roditelja... od bake i djeda... i uz to sam uvijek bio solo tip... furo svoju spiku... živio svoj život...
kad svi skoče sa mosta... ja neću za njima odma... ili zato jer svi skaću reć da neću... u pravilu ču se promislit... zašto svi skaču... i što time dobijaju... i što ću ja dobit... i onda odlučit dal skočiti, ne skočiti ili pokušat ljude nagovorit da prestanu skakati...
sa druge strane... ljubav... interesantno je da se taj "fenomen" ću ga nazvat može pojaviti i zbog suprotnoga... zato jer ko klinjo ili klinka te nisu voljeli... pa si reko "ja hoću kad nitko drugi neće"...
čak i dan danas... iako sam ponekad depresivan (iako mislim da me od prije par dana prošlo i da se neče vratit... osim povremenih ludila al to je zabavno :D)... u biti oko sebe imam jako puno ljudi koji me "u svakome trenu vole"...
Sounds weird? :o) naime... iako sam usaljen fizički... ako pošaljem 5 smsa sa porukom "hug"... mislim da bi dobio najmanje 2 natrag... ponekad i 4... i sama spoznaja da ljudska srca su uvijek povezana ma gdje god bila... (a bome ja to znam sa mojim vezama na daljinu hihi).. well... makes me fell all warm and tingly :o)
kako kaže pjesma "just close your eyes and think of me and call my name out loud and soon i will be knocking at your door"... well... naravno da nije tako doslovce... al... trenutno shvaćam da sve što moram napravit je sklopit oči i pomislit na meni najdraže... od kojih će dosta njih ovo čitat... i s njima sam... a i oni samnom... u srcu...

well... actualy sam htjeo pisat o teoriji paralelnih svjetova i putovanju kroz vrijeme... očito me srce odvelo na drugi put :o)
svima jedan veliki hug... i znajte da čak i ako vas ne poznam... sa vama sam u srcu ako me zatrebate... a one koje poznam... vi imate posebno mjesto u mome srcu... dok god ono bude tuklo :o)

zaljubio sam se!
šala ^^
crash rekla da rečem nešto šta nezna još a to je meni savršena prilika za napravit glupost :D
večeras... izlazim sa posla... i prolazim pored jednog kafića... pored konobarice... konobarica gleda u mene... a ja ju pozdravim... ona se smješka i hoda prema unutra i gleda me... a u očima joj onaj pogled "um... ko je ovaj sad?"
kako volim zbunit ljude... prolly je još 1-2 minute mislila koji mi je... onda me zaboravila hihi
za glupost uvijek imam energije...
ja i frend smo ležali jednom u mom stanu u zgu na foteljama... bilo negdje 1 ujutro valjda... oboje mrtvi umorni... i ja guknem "e.. imam ideju"... a on će meni natrag "ajde... prosvjetli me"... naravno... nema veze šta sam ja bio mrtav umoran... i što sam mu htio reć kako imam dobru ideju za projekt na kompu... ja sam se digo, ošo do obližnjeg šaltera za svjetlo i upalio svjetlo... te se lego natrag na krevet... ne lego... nego jednostavno pao ko stijena...
tada se nasmijo i reko "u biti smo slični... možemo biti mrtvi umorni... bez trunka energije... al ako uvidimo mogućnost za napravit neku glupost... onda se aktivira rezervna baterija koja ima duplo više energije u sebi nego što inaće imamo... i krenemo izvest glupost"

well... možeš mjenjat stil oblačenja... navike izlaska... posao... al srž onoga tko i što jesi ne :o)
izgleda da ću po tome jednostavno mroat odustat od traženja cure iako nisam ni počeo... ja sam ja... tip koji ne voli previše izlaske... koji ne voli masovna okupljanja... koji voli kad su ljudi sretni i koji će kad god može pomoć... al kojeg žene jednostavno precepiraju ko prijatelja i ništa više... i to ja ne mogu promjeniti...
minion... kad si kod košarke... bolje su mi šanse da na blogu nekog upoznam nego u, npr, disku... jer ako ide u disko ću morat i ja s njom... a ja ne volim disko... kave... okupljanja u stanovima... šetnje parkom ili uz more... sure... why not...
al mjesta koja su prenapučena i bučna... ne hvala...

so... unless God has some might play he hasn't told me about yet... single for me :o) *sigh*

bile su mi na 2 dana emocije polu mrtve... danas sjednem za stol ručat dok mi stari čita novine... taman je bio na osmrtnicama i gledam... vidim neke 2 mlade cure i nekog tako-tako mladog dečka i pitam "šta danas sve mladi?" a on mi otvori stranicu u novinama o te 2 cure... tip... 18 godina... vozio auto... one su bile s njim... 16 i 17 godina... imo je 0.9 promila kažu... auto je totalka... on je u bolnici i još neznaju dal će preživjet... one...
uf... ovo me iskomiralo...
u mojih 2 godine sa autom sam imo samo 3 nesretna slučaja...
jedan... kad mi je stara digla tlak (što lako ona napravi hehe) i onda mi pre kasno rekla da skrenem... a ja u trečoj u zavoj i u uzbrdicu... nastradao je žmigavac jer sam zakasnio sekund sa kočenjem...
druga... kad sam izlazio od doma... ima cestica koja je podosta uska... sa ovje strane zid... mali zidići... meni sunce opalilo u oči a ja digo ruku sa volana i usput auto skrenuo prema zidu... rezultat... ogrebana kapa od kotača...
treči... stojim na cesti... ispred mene kamion... a kamion krene u rikverc... rezultat... sa držačem prikolice mi je malo haubu nagnječio al sitnica :o)
u pravilu sa, što bi moj kolega reko "sigurni igrač"... ne riskiram ako nije potrebno...
al kad vidim ovako nešto... iako neznam ko je kriv ni nikoga ne osuđujem... smrt me uvijek boli... pogotovo kad su tako mladi u pitanju :,o(

Baš sam se danas par puta uhvatio da mislim na bivšu...
zanimljivo je to... sjetio sam se par trenutaka... koji su se ponavljali... što sam imo i izgubio...
npr... kad bi znala imat noćne more... pa mi u 3 ujutro pošalje sms "loše sam sanjala"... a ja ju nazovem odma natrag...
kad dođem doma sa posla i dogodilo se nešto smiješno ili me netko naživciro... pa ju nazovem da se ili olakšam ili i nju malo nasmijem...
kad je jednom skoro zaspala oko pola noći kad smo pričali na telefon... a ja sam namjerno pričao sve tiše i sporije...
naši standardni "e... znaš šta je novog?!" "šta?" "volim te!"...

toliko toga... svakodnevne sitnice... koje su predivne... no tek ih cijeniš kad ih više nemaš svakodnevno... ko i puno tog u životu...

p.s. nisam u depri... samo sam zamišljen :o)

Baš sam nedavno nego i premišljam se oko puno toga... ko i većinom kad legnem...
palo mi na pamet sve one pute kad sam reko "ma... izgleda da ću cijeli život ostat sam"...
i onda mi je palo na pamet sve one pute kad su ŽENE rekle "ma nećeš..."

Sada... da pitam sve one koje bi to rekle... ne moraju komentirat... dovoljno da u sebi promisle... ZAŠTO tako nešto govore... i neka promisle... da li bi ONE ikad se mogle zaljubit u mene... nebi... jelda?
koji je onda razlog za govorit "nećeš"... isti razlog ko kad nekog ostavi dečko/cura pa se kaže "nije te vrijedan"... ... valjda "ja" najbolje mogu prosuditi tko me vrijedan a tko nije...

or am i missing a point here?

Fora...

Ponedjeljak ili utorak... došli ujutro na poso i kaže mi kolegica za kavom "eeeee! sanjala sam te... neznam kako sam uspila tebe sanjat al u sni sam te vidjela kako hodaš po gradu sa nekom curom... i grlio si ju al... ne mogu ti opisat koliko ste se vi grlili... baš onako... puno ljubavi"

A danas mi stranka dođe na šalter i govori "Vidio sam ti curu jučer... lijepa mala"


Um... ok... legica ju sanjala... tip ju vidio... e sad ju samo ja još moram UPOZNAT :o)

no ovo je malo... scary... ... ...

Bas se mislim...
kad nekoga volite... koliko često se pitate zašto?
i koji su odgovori?

Za sve one koji osjećaju bol... prije nego bude pre kasno...

Jane Siberry & K.D.Lang

If you can look inside someones mind.
What do you see?
If you see yourself through someone eyes.
Is that me?
If you could feel what a close person feels.
What do you feel?
If you had just one wish.
Could it be?