PROdo's world... or something ^^

Daklem... šta je novog?
evo... ubijam se od dosade... odustao sam od zagreba... kujem nove planove za život... sve u svemu ne izgleda dobro ako se ne dogodi čudo... no čuda trebaju vremena :o)
a u međuvremenu provodim dane tako da skidam ogromne količine filmova i serija sa neta pa ih gledam...
baš sam nedavno dovršio futuramu... skidam novog dr who... fora britanska SF serija moram reć... i ne pričam puno s ljudima jer ih ne vidim često :o)
e da... 10 godišnjica mae mature je sljedeći mjesec... fun... mislim da ću bit među, ako ne i najveći, propalitet među njima ^^
sure... imam poso... iako privremeni... al nemam faks... nemam zanat... nemam čak ni hoby... a kamo li curu ili ženu :o)
a osim toga sam uvijek bio outsider... rijetki su ljudi sa kojima sam se razumio... sure... mogu ja sa bilo kime sjest, popričat, zamjenit iskustva... al ne osječam se najugodnije na ovakvim okupljanjima... hell nit na zabavama se ne osječam najugodnije jer mi je previše ljudi tu :o)
dvoje je ok... 3 je super... 4 je gužva ^^ već kad je 4-5 ljudi... to je dovoljno da se stvore 2 teme razgovora a to mi u pravilu ne paše jer volim sve slušat i tako :o)
i da... tu i tam tulifoniram sa jednom blogericom... koja tvrdi da smo totalno različiti i da me mora napit kad se vidimo jednom... ok... da smo različiti znam i sam... al napit me? zašto ljudi uvijek pokušavaju promjenit druge kako NJIMA paše? mislim... ja sam sasvim ok ovako... jedinmo šta mi fali je društvo... al da se osječam da nešto propuštam u životu osim druženja sa ljudima? pa i ne baš :o)
i tako... sad se lagano spremit za posao... dosađivat se... čekat da me neko smsne i razvedri mi dan... iako se takve stvari događaju max jednom tjedno... ako je dobar tjedan :o)
and what keeps you ppl going? :o)

*hugs* pro

She was standing there. Just looking into space. So many things not done and so many things done wrong. There had to be another choice, there always was. It is always in front of you and you just cant see it but she always saw it. That's why everyone always turned to her for advice. But where was everybody now? Sure... she could see them, in the darkness, hear them calling... but... Why didn't she feel them? Why didnt she feel anything except for...
Her eyes went blank and then sunk to the floor. Emptyness... Emptyness and pain is all there was around her. For so long that it was almost a part of her. Or was it her that was part of it? It's so long ago... she couldnt remember. All she could do is stare athe floor. Marble, cold. Almost as cold as the tears falling from her cheeks. Tears only she could see and feel. For things only she knew and felt. Things and memories burried deep, so very deep...
She could hear the voice all the time. A faint whisper in the distance. Sometimes louder, sometimes almost non existant. But it was always there. But was it realy the right thing to do? Should she? COULD she?... ... ...



Be yourself...

D: "You're strong enough to get through this harper"
H: "Can't get over the feeling that all i have left now are... memories"
D: "Welcome to the club"
H: "Does it ever get better"
D: "Of course. Once you start to forget... makes you stronger"
H: "I don't wanna forget. I don't wanna get stronger. Right now there memories are worth more to me then everything. I know I always used to talk about how crappy Earth was but there were good memories too"

jednom davno davno... prije 3 i po godine :o) radili smo ja i 2 frenda na igri za komp... tocnije nikad nismo došli dalje od priče i par detalja oko toga kako će se igrat...
zanimljiva stvar je ta da mi je frend poslao razgovor izmedju njega i drugug frenda da procitam tad i izvadim bitno... sad... 3 i po godinie kasnije... nije bitno bilo više igra... nego zadnjih par rečenica njihovog razgovora gdje komentiraju mene :o)

a PRO mi je i inace poznat po svojim projektima. on zamisli neki
projekt i pita mene hocemo to isprogramirati a ni on ni ja nemamo pojma o
programiranju u tom podrucju. on cesto puta zna izmisliti neki projekt za kojeg smatra da
ga je lako realizirati, a ja mislim da nema ni pola posto sanse, jer smo svi
jos u biti pocetnici bez pravih iskustava u programiranju.

ma previse se zalijece ....

on malo zivi u oblacima kad je rijec o programiranju :)) barem po mojem
misljenju. a mozda je on stvarno odlican programer i mozda bi on to sve i mogao
realizirati. ne znam. samo znam da vise od pola stvari koje on zamisli ja ne bi
mogao realizirati ni sa ekipom strucnjaka :)))

hahah...tu se moram sloziti...


eh... to sam ja... head in the clouds... and feet at the ground... at least i'm trying with the feet thingy ^^ al svaki puta kad imam jednu od mijih "brilijantnih" ideja... imam i način za realizirat ju... najmanje jedan :o)

Počeo sam pisat 3 posta zadnja 2 dana... izbrisao ih nakon 10 minuta... nisam u stanju za ništa napisat ove dane... Ljutnja, tuga, zbunjenost, umor, razočaranje, ironija... svašta se mota u meni i jednostavno nema prigodnih riječi koje mogu napisat uz sve ovo... jednostavno apsolutno ništa mi ne ide za rukom već dobrih 6-7 godina...
Neki bi sad rekli da bezveze cvilim i da uzmem život u svoje ruke... je... al svatko ima svoj pogled na svijet... i stvari koje za mene znače život njemu su banalne... no obratno je isto tako... stvari koje se njemu čine neriješivim meni su smješne i banalne... uvijek je drukčiji život lakši i bolji nam se čini... al to je samo još jedan dokaz kako smo svi drukčiji :o)
danas mi legica iz zga sa posla šalje mail kako samo budale joj danas dolaze u banku... ja joj na to šaljem natrag "samo danas?"... na što je slijedio odgovor da u biti shvaća koliko je glupih ljudi na svijetu... a ja joj kažem "što misliš zašto ja još nemam curu?" :o)
naravno... nismo mi doslovce mislili to TAKO... al jednostavno te zna iziritirat kad ti dođe netko na šalter i nije mu jasno di je njegovih 300 eura i kaže ti "ma ne optužujem ja vas al kod vas većinom dolazim na šalter"... ne... nego šta radiš... dolaziš mi govorit kako si bio kod mene i fali ti 300 eura... i ne optužuješ me? :o) i svi misle da ti moraš trpit sve... yea right... ako sam loše volje... bome neću ti se smijat u lice ako me vrijeđaš... i ako mi kažeš da ja platim za nešto što si ti skrivio... bome neću klimat glavom i vadit lovu iz svog džepa... forget it pall...
tako je to... cijeli život ko da me neko vuče za nos... da mi nešto da mi to kasnije opet oduzme... ili pokaže ti nešto predivno al postavi tako da ne možeš doć do toga... ili ako kojim slučajem i uspiješ onda se ispostavi da si vidio samo pola...
da, da... opet se jadam... al eto... moram i to malo kad nemam s kim pričat... čak i ICQ je mrtav...
a dobro... rođica mi je rodila... neznam dal je muško, žensko... budem ju za koji tjedan posjetio... i tako...
idem spavat or something... get my mind off of things and such... :o)

P.S. sad mi je došla pjesma na play listu... pa da rečem s njom nešto... nekome... negdje... nekad... ... možda :o)

Realy... it does :o)
joke aside... mislim u kojem mi totalističkom i materijalističkom svijetu živimo... negdje je netko napisao ili rekao da je u ljudskoj naravi da ili kontroliramo ili budemo kontrolirani... i izgleda da se cijeli svijet po tome ravna.
Pogledajte malo oko sebe... svi se samo bune... osim par pojedinaca koji su nasli sreću u životu ili imaju masu para... i svi umjesto da nešto poduzmu samo pričaju i pričaju i pričaju... i kad hočeš nešto poduzet... svi ti kažu "ne možeš ionako ništa" i najednom te nitko ne pozna...
I nitko nezna kako i zašto al samo znaju da tako mora bit... Al vrlo je očito koga krivit... treba krivit ljudsku nezasitnost...
Napisao sam nedavno komentar da ne valjda generalno protiv ljudi na vlasti govorit... jer da se mi nađemo na vlasti... zar nebi i mi željeli, pa ako ne sebi, svojoj ženi, mužu, djeci ili roditeljima priuštit nešto u životu? nešto što nikad nisu imali... nešto što mi nikad nismo imali jer nismo mogli?
Al oni pohlepni, nezasitni, zavisni ljudi (erm... sorry uprava ako ovo čitate... ništa osobno ^^) koji uvijek žele više i više... zbog njih oni drugi ne mogu uspjeti u životu...
Osvrnite se... danas prođeš faks, dobiješ poso i sve... samo trebaš vezu i love... a koliko drugih koji bi možda mogli nešto konstruktivno pridonjet ovome svijetu ne dobiju šansu? samo jer je netko pohlepan...
Trebao bi nam potpuno novi sustav... sustav koji nebi imao novac ko glavnu mjeru... sustav u kojem bi svatko mogao studirat... al da ima volju... sustav gdje se čovjek nebi mjerio po tome dal nije naučio jednu formulu ili definiciju... nego dal je shvatio bit gradiva i dal ga zna primjenit i iskoristit... i dal zna napredovat...
sustav u kojem bi se ljudi zapošljavali po tome što vole raditi... i što znaju raditi... ne samo da bi mogli održavat svoju obitelj ili jer imaju dobru vezu...
cijeli naš sustav je "obsolete"... on je funkcionirao kao zamjena za komunizam... no face it... demokracija je odradila svoje i vrijeme je za nove ideje... no te nove ideje su u rukama ljudi koji ne mogu ih dalje pretočit... jer ljudi na vrhu brane svoje interese...
a toliko bi nam bilo ljepše da dođemo u trgovinu i tamo se prodavačica smješi... jer zna... da voli pričat sa ljudima i usrećit ih kad im da njihovo mlijeko i kruh... kad dođemo do automehaničara i on nam sredi auto da vozi a ne da se pokvari za tjedan dana... jer zna da je nekome možda spasio život time da je napravio ono što voli... i brzbroj primjera...
al što... banke bi propale.. korupcija bi propala... i ljudi se više nebi djelili na imoćne siromašne i ostatak svijeta... nego bi svi bili ostatak svijeta... no... imoćni to ne žele dopustit... iako je nas više... ... ... toliko o "demokraciji" ili ti... strahovladi...

ukratko... nisam čitao blogove... zašto?... ... ... nisam od volje...
neznam... ništa mi se neda... depra opet... ne depra koliko onaj grozni osječaj samoće :o)
i tako... ruka bolje... još boli al mogu micat sad više-manje ok... samo loše vijesti za cure... ništa od kamasutre samnom iduće vrijeme jer nemrem baš svašta još radit s njom hihihi ^^
i da... sad sam se išo tuširat i našo modrice na desnoj ruci... ... strange... doduše nije prvi put... već sam ih 2-3 puta našo i nisam znao od kuda... i jednom sam se ujutro probudio sa rasparanom pidjamom... 3 paralelne crte na hlacama... cak su me starci uhvatili da pricam u snu i da hodam u snu... doduse oboje samo jednom i to prije preko 10 godina :o)
eto... idem se jos malo ubijat u samoci... pa spavat jer od sutra opet radim...

Evo mene na kratko...
šta da kažem... bio sam 2 tjedna na godišnjem odmoru... ljenčario sam... bio mi frend u posjeti... nisam stigao do zga... al sam stigo unakazit lijevo rame i jedva ga mičem :o)
moram na randgen u 12 da vide šta je... doktor prvi kod kojeg sam bio je reko da umišljam i da sam vjerojatno samo istego nešto... doduše škripi mi rame kad ga mičem i boli ko vrag kad pokušam ruku maknut unaprijed :o)
oprostite šta sam svih zanemario... ovaj tjedan ću probat nać vremena da pročitam sve šta nisam do sad i prokomentiram... pozdrav jož jednom svima i veliki hug :o)