PROdo's world... or something ^^

Stajao je tako na autobusnoj stanici. Padala je kiša a on nije imao kišobran. Dao ga je njoj u slučaju da joj zatreba tamo gdje ide. Tamo. Negdje daleko. U drugi život kojeg on više nije bio dio.
Stajao je tako. U hladnoći i kiši. Gledao ju je u autobusu. Sjedila je tamo i gledala u njega. Činilo mu se da joj je vidio suze u očima. Ili je to samo bila kiša?
Stajao je gledajući ju. I ona je gledala njega. "Još jedna minuta i autobus će krenut" je pomislio.
Stajao je razmišljajući. "Što ako sad uđem u autobus i zagrlim ju i rećem da mi je žao" mislio je. "Što ako to ne učinim? Ili ako uđem i odem s njom gdje god da išla. Da li ju moram pustiti da izađe iz moga života? Postoji li način da ju zadržim?"
Stajao je dok ga je kiša obljevala. Obljevala ga je kao i sječanja na prošle godine. Kad je njihova ljubav isčeznjela? Da li ju je kiša isprala? Da li je to samo jedan od njenih hirova? Da li mu je nešto glumila svo ovo vrijeme? Ne... toliko lijepih trenutaka nije mogla odglumit...
Stajao je i gledao kako autobus odlazi. Duboko ga je gledala i ona i zadnji puta mu je odpuhnula poljubac.
Stajao je i samo je spustio glavu. I suze su mu se lijevale niz obraze ko pljusak koji je padao.
Stajao je tako još dugo vremena. Ne videći sunce koje je počelo zavirivat iza oblaka koji su zacrnili taj dan, zacrnili njegovo srce, bacili još jednu ljubav u tamu i zaborav.
Stajao je... a sunce se smješkalo i grijalo ga... čekajući strpljivo... onaj dan...