PROdo's world... or something ^^

Jutro :o)

Evo mene poslije 12 sati spavanja... Yup... lego sam jučer oko 7... malo sam se još zabavljo vlastitim mislima... i oko 8 zaspo... usred noći sam se probudio... sanjo jedan od onih dugih snova... pola sata buljio u strop... i digo sam se prije kojih pola sata... pa sad... uz kavu opet pišem... interesantno kako nakon što se čovjek naspava su mu napokon misli čiste... ne osjećam sreću... niti tugu.. samo samoću :o)
Samoća je zanimljiva tema... možeš biti u prostoriji sa 50 ljudi i osjećat se sam... ili biti sam sa svojim mislima i saznanjem "netko je vani i samnom je iako ga nema tu"... i nećeš se osječat sam :o) To je bilo tako samnom i bivšom... iako je ona bila na jednom otoku a ja na drugom... znao sam da imam nekoga... sad samo živim iz dana u dan... onaj dan kad sam "dobio nogu"... htjeo sam dat otkaz... i popodne sam išo poslat poruku mom kolegi koji su uvjeti za dat otkaz... no taj dan su 50% poruka namjenjene drugim ljudima išle njoj "refleksivno"... pa i ta... pa mi je rekla da više nikad neće pričat samnom ako to napravim... možda sam trebo... izgubit svu nadu odma... sve ostavit iza sebe... i napokon nać vremena za sebe... sad sam sam... poso mi troši živce... nemam vremena za ništa... sa dobre strane... imam love... neznam što bi s njom... osim plačao račune... al imam je :o) ok... nemam 100.000 kuna... al i da imam... šta s njima?
Pitanja... pitanja...
No... danas sam malo kopao po blogovima drugih ljudi... i arhivama (da, da... u pola sata sam stigao skuhat kavu, kontemplirat o smislu života i čitat arhive drugih blogera)... našao sam jedan lijepi post o prijateljstvu iz djetinjstva... sa naglaskom na "razumjevanju" u tome... i sjetio sam se mog "best frenda"... gdje se komunikacija svodi na
PRO: "jesi..."
Frend: "naravno... samo..."
PRO: "ma nema beda ako..."
Frend: "i ja sam baš to mislio"
nešto što kod mene i nataše nije bilo...znao sam skoro uvijek što osjeća... no rijetko kad što misli... sad će neki reć "pa samo godinu dana ste se poznavali"... možda... no sa best frendom je to vrlo brzo prešlo na tu razinu :o)
Sad će u svečenike... sad priča i priča i priča... dok mu ne rečem "aj stop... šta nemreš reć u 3 riječi neg moraš knjigu prepričat... znam ionako šta misliš reć" :o)
čudno kako vrijeme mijenja ljude... bila jednom jedna cura... upoznali smo se igrom slučaja... i bila je ljubav na prvi... ok... na drugi pogled :o) doduše... ona nikad nije priznala... pa nikad neću znat... sad je prošlo 4 godine... ako se dobro sječam... oboje smo se promjenili... i rijetko kontaktiramo... no ko zna kad bi se sreli... možda bi se samo svađali :o) iako je jednom mi rekla da bi htjela da može vratit vrijeme... no ko zna na što se to odnosilo :o)
Baš sam jučer pričao sa prijateljem oko današnje "vjere" ljudi... da se sve događa sa razlogom... no što je problem... ljudi stavljaju sve u jednu sliku... al ponekad... je komadić kojeg oni stavljaju u jednu sliku... dio druge slike... a ponekad im fali neki komadić i prerano zaključe što je na slici... i nastave ju slikat takvom...
Ako ćemo sa teološke strane... neki od tih događaja se pripisuju bogu a neki luciferu... a neki su čisto ljudsko djelo... i ne možeš ih stavit sve u istu sliku... jer bog je nacrto tu sliku... a vrag ju pokušava precrtat u nešto sasvim drugo... a ljudi daju onaj "finishing touch" na slici... glazurz na torti ako ćete tako... no ako je torta trebala bit od čokolade... a ti si mislio da je od vanilije... i ljudi su dali preljev od karamela... torta če imat sasvim drugačiji okus nego je trebala...
I to ne morate samo gledat u uskim pojmovima religije... neke stvari su jednostavno dobre a neke jednostavno loše... ili su neke značajne a neke su se jednostavno dogodile... ne tražite odgovore kad niti neznate pitanje... pustite da se stvari događaju i vidit će te da će ispast odlična torta... svejedno od čega je :o)
I tako... neznam u biti niti zašto pišem blog... valjda želim čut šta drugi misle... naučit nešto novo... al valjda i nać... ljubav? istinu? utjehu? kad bi barem znao... valjda ću doznat prije nego bude kasno... i sa malo sreće neću gledat u vrata sreće koja su mi se zatvorila dok ne čujem druga da se zatvaraju... nego ću zatvorit oči i pitat srce nek mi pokaže put ka drugima... a ako netko drugi vidi da se zatvaraju a ja još osluškujem... stavite nogu u vrata i razredite se da dođem :o)

Svima želim predivan sunčan dan... do čitanja... PRO :o)