PROdo's world... or something ^^

Da...

evo... kratko... sto da kazem... osjecam kako moj razum polako al sigurno ponovo odlazi... gubim ga... gubim i strpljenje... mozda gubim i nadu? a šta mi ostaje? alkohol? ne pijem... cigarete? ne pusim... droge? bože sačuvaj... hrana? tu i tamo... no opet se ništa ne sredi... sex? right... to je protiv mojih principa... igrice na kompu? dosadile... društvo? nemam... televizija? dosadna... novac? i da imam... sto s njim? posao? right... ljubav? ... ... to je bilo jedino sto sam imao... i sto sam htio... i nemam... a izvuć iz rukava ju ne mogu... i da mogu... reko sam da ovaj puta će bit kako treba... i što onda mi još ostaje... vjera? molit se Bogu svaki dan da me vodi... predat se u njegove ruke... no njegovi planovi znaju trajat i godinama... dal će moj razum trajat toliko... dal uopće postoji... ili ću uviđat stvari oko sebe koje se slučajno događaju i reć "mora da je On na djelu"... kako lijepo kaze psalam 118, red 8... vjeruj u Boga a ne u covjeka... no sve sto imamo u ovom zivotu su ljudi... i oni nas... no što kad nas i oni napuste... što kad... ili bolje da ne razmišljam o tome... jer zadnji puta je skoro završilo sa "the end" umjesto sa "happy end"... sto mogu... mogu samo živit... i čekat... i dat sve od sebe... pa možda... negdje... netko mi pruža ruku i kaže "nisi više sam"... jelda... jelda???... ... ... jelda... ... ... ...