U traganju za Alaskom - od Velikog Ništa preko Velikog Možda do Velikog Nešto

Skloni smo to zaboraviti, ali young adult nije rezerviran samo za fantastične priče iz svijeta u kojem tinejdžeri vode glavnu riječ. Premda ona ne dolazi do izražaja (pre)često, književnost za mlade ima i svoju mračnu stranu. Dvoslovni krovni termin pod svoje je okrilje primio brojne knjige o mladima i narkomaniji, mladima u borbi s drugim oblicima ovisnosti, djevojkama i brutalnom svijetu mode, mladima seksualno devijantnog ponašanja…mladima i smrti. Postojale su takve knjige i prije no što se pojavio John Green, no njegove uspješnice kao da su istisnule sve ono od ranije i mjerenje vremena u YA zakutku književnog svijeta kao da se dijeli na ono prije i poslije Johna Greena.


Po mnogočemu antijunak vlastitog „žanra“ (ne stvara nastavke, ne eksploatira prekomjerno vještice, vampire i ostala natprirodna bića, a njegovi tinejdžeri nisu suvereni vladari svojih svijetova) Green ipak uspijeva doprijeti do čitatelja, privući njihovu pažnju i zadržati čitateljski žar, a ponekad i nešto više od toga. Prvi mu je put to pošlo za rukom 2005. godine debitantskim romanom U traganju za Alaskom. Njegov je glavni junak, tragajući za Velikim Možda svom literarnom tati usput priskrbio Veliki Uspjeh.

Ime tog junaka je Miles Halter i on će biti vaš vodič u ovoj neobičnoj potrazi za Alaskom. Tko ili što je Alaska, pitate se? Pametna, buntovna, samosvjesna, duhovita, britka i intrigantna, ali pomalo samoživa i ćudljiva sedamnaestogodišnjakinja, stanovnica domskog kampusa srednje škole Culver Creek u Alabami i njena polaznica. Istu je školu, u potrazi za kvalitetnijim obrazovanjem, upisao Miles, gotovo stereotipan primjer adolescentskog autsajdera; ne osobito vičan vještini sklapanja vršnjačkih prijateljstava, ali zato briljantan u pamćenju posljednjih riječi poznatih osoba sačuvanih na stranicama njihovih biografija. Čini se kao da je Miles u neprekidnom traganju; za riječima koje valja spasiti od zaborava, što ga je dovelo do potrage za Velikim Možda koja ga je pak odvela do traganja za boljim obrazovanjem, za prijateljstvima i za djevojkom koja je upravo tu, njemu pred nosom. Ili možda nije? Premda ga njegov cimer Chip Pukovnik Martin upoznaje s Alaskom Young te oni kasnije, uz Takumija Hikohita i Laru Buterskayevu čine složno društvance povezano zajedničkim interesom prema kršenju školskih pravila (posebno kada je u pitanju dobra podvala), Alasku je zapravo nemoguće poznavati. Ćudljiva i nepredvidljiva, u jednom je erotična, prpošna i prepuna samopouzdanja dok se u drugom pretvara u osjetljivo, cmizdravo klupko živaca. Kao većina pubertetlija, rekli biste, no neće potrajati dugo prije no što na površinu isplivaju ne isuviše vesele strane Alaskine ličnosti, a iz ormara svoju glavu promoli tragična istina iz Alaskine prošlosti, događaji koji je, možda više od ijednog drugog oblikovao djevojku koju u Culver Creeku poznaju kao Alasku Young. I stoga, kad nakon još jednog tragičnog događaja Miles i Pukovnik krenu u potragu za odgovorima, bit će to najveća potraga njihovih života. Potraga koja će ujediniti sva pitanja kojima su se dosad bavili, od traganja za Velikim Možda do traganja za izlaskom iz labirinta boli i patnje. Sve će se te potrage spojiti u jednu, u potragu za pravom Alaskom.

I dok su njegovi likovi tragali za Alaskom, Green je, očito, tragao za vlastitim stilom i izričajem. I mogli bismo reći kako ga je pronašao. No, isto tako, i kako ga se malo prečvrsto drži. Izvrsno je kad pisac kroz svoje radove provlači upečatljivu crtu, u priču i likove unosi djelić sebe i svoje osobnosti i kad čitajući, bez pogleda na naslovnicu, možete reći „To je Green“. Ipak, nije tako super kad već pri čitanju drugog romana osjetite zamor. Jer, kao da ponovno čitate Grešku u našim zvijezdama samo s ponešto izmijenjenom pričom; on ima taj neobičan „hobi“, ona (doslovno) živi među knjigama, on je voli, ona se nećka, voli svog dečka, a možda i bi, ali sve je tako komplicirano, ali mu, utjehe radi, preporučuje knjige. Za
svaku životnu situaciju. I onda se dogodi „nešto“ i Veliko Ništa preraste u „Veliko Nešto“ što dovede do „Velikog Možda“.

Greenovi obožavatelji će zasigurno uživati, ostali će se, možda, mjestimice osjetiti dirnuti pričom i prisjetiti se kako je to bilo opijati se u vrijeme rezervirano za školu i učenje, stjecati prva ljubavna iskustva. I voljeti svoju Alasku. Jer svi smo u životu, bar jednom, susreli neku verziju Alaske. Mušku ili žensku. I otkrivajući nju, pronašli smo i dio sebe. Čitate li je prvu, U traganju za Alaskom neće vam dati mira dok ne zatvorite posljednju stranicu. No, ako niste „Green newbie“ priču biste mogli, da citiram Hazel i Gusa, svrstati na policu s velikim „OKAY“.

Oznake: alaska, u traganju za alaskom, john green, Osvrt, fokus, samoubojstvo, odrastanje, adolescencija