priyanka
02.08.2006., srijeda
MALOMIŠĆANSKE FEŠTE
|
Evo da vam ispričam:neki dan sam se zatekla u Kaštel Gomilici, slučajno prošetali ja i moja mala obitelj do marine, kad ono tamo grmi "sve u šesnajst" - "Čija je ono divojka, koja rano raniiiiiiiii....." - pa onda - kraljica svih fešti -" Večeras je naša fešta......"- a sve to u izvedbi dvojice neuštimanih, jedan kaska za drugim- glasova. Na bancima se prodaju nekakvi svitleći laseri, a dičica vuku matere i čače za rukav- kupi mi , kupi mi. Nešto se prodavalo na bancima za jest, nisam uspila vidit, al se duboko nadam da nije općepoznati "dalmatinski" specijalitet- čevap, i tako to, sjatilo se ponajviše dječice i starih koji ne znaju šta sa sobom, i eto fala bogu , nešto se događa, čemu i oni mogu nazočit, uglavnom da ja ne duljim, ništa to ne bi bilo tako loše, da se taj cijeli spektakl( nek mi izvine organizator, bog mu pomoga) nije odigra tamo di se odigra, a to je baš u marini - lučici, među jahtama, uklopilo se nema šta. Pa ,pokušavam uć u glavu dragog nam organizatora i vidjet kako se odvijao taj monolog: - neka, neka, ovdje u marini, među jahtašim, lipo će se zabavit ( čisto sumnjam da je njima do takvog načina zabave, prije bi rekla da se pokvarila njihova noćna idila, pa valjda bi ljudi rad i odspavali); - a slušaj, možda i oni pojedu koji čevap, ili kupe dici laserić, nikad ne znaš ( mislim stvarno, oni il jedu na brodu il u obližnjem restoranu, a laser, maybe). Uglavnom sveukupni dojam-jako otužno-. Sutradan ista stvar u Kaštel Sućurcu, doduše ovdje su na meniju bili isključivo morski specijaliteti, al u meni proizvelo još tužniji osjećaj, forsiranje dobre volje - ajmo se svi skupa dobro proveselit, a duha nigdi. I tako, pomalo sumnjajući, da nije možda u meni problem,možda sam postala previše kritična, ipak se uspijem othrvati tom lažnom osjećaju i ja i moja malena trkom ( ja trkom, ona u kolicima) kući pjevajući, da se ne bi još više deprimirali. |
