|
|
PRISON BREAK
30.11.2006., četvrtak
INTERVJU-WENTWORTH MILLER
Ovaj razgovor sam skinula s interneta, a kako mi gospodin "HOROR" ne bi rekao kako se moj blog sastoji od samo bezvezno skinutih tekstova s drugih stranica, evo napisati ću svoj komentar! Sviđa mi se Wentworthov stav prema kolegama s posla. U razgovoru se daje naslutiti kako je karakterno staložna i kolegijalna osoba. Ne dopušta vrijeđanje nikoga. To mi se jako sviđa, ne samo kod njega već i kod svih drugih ljudi!
Intervju je objavljen negdje u svibnju. U to vrijeme je bila pauza između prve i druge sezone "Zakona braće" na FOX televiziji.
UŽIVAJTE....
Kako si se osjećao za vrijeme tromjesečne pauze?
Nadam se da obožavatelji nisu uvrijeđeni zbog toga. Razgovarao sa s nekim obožavateljima i bili su poprilično uzrujani jer su mislili da smo odustali; mislim da su bili na rubu nestrpljenja. Sve ove odluke su donesene od strane ljudi koje ja ne poznajem i vjerojatno ih nikada ne ću upoznati. Rečeno mi je da je ovo poput eksperimenta. FOX televizija je htjela napraviti raspored kada će što biti prikazivano na televiziji. Serija „24“ je bila šest mjeseci na programu zatim mi šest mjeseci… Mislim da je bilo pritužbi na to. I mislim da kad su obožavatelji čuli da ćemo možda prestati s prikazivanjem u svibnju… napravili su frku. Moja mama je veliki obožavatelj serije. Ne propušta niti jednu epizodu. Smatrao sam da bi bilo zanimljivo kada bismo izdali DVD nakon snimanja prvih 13 epizoda, ali ponovno, moj prijedlog je odbijen.
Zvučiš kao pravi marketinški poznavalac!
Pa, radio sam iza scene šest godina. Saznao sam neke stvari i informacije za vrijeme dok nisam šetao nečijeg psa ili namještao scenografiju.
Je li uloga Michaela djelovala na tvoj život? Jesi li odjednom počeo razmišljati promišljeno i sa zanimanjem kako ćeš očistiti svoj stan ili učiniti nešto?
Ne, nisam. Niti ne moram. Lik Michaela i ja već imamo dosta zajedničkih osobina od samog početka. Nisam Michael Scofield, ali nisam ga niti potpuno izbacio iz svog okruženja.
Što imate ti i Michael zajedničkoga?
Njegov osjećaj za disciplinu i organizaciju. To me je jako dobro poslužilo na putu za postizanje vlastite karijere.
Zatvor ima stvarno okrutne utjecaje. Kakav je osjećaj raditi ovdje? Kako si se ti osjećao u takvom okruženju?
Ako pronađete kamen s oštrim vrhom, i oblikujete ga u pravi dogovor, možda će taj kamen postati gladak. Radeći ovdje osam mjeseci to vam postane jednostavno mjesto na kojem obavljate svoj posao. Početni osjećaj straha i tajanstvenosti kada sam došao jednostavno je nestao. Imam mala nadanja kada u zadnjoj epizodi prve sezone izađemo iz naših ćelija, uđemo u kanalizacijske cijevi, popnemo se preko zida i krenemo u bijeg – tada smo licem u lice s neprilikama. Bilo bi sjajno izaći odavde… Imao sam prijateljicu koja me posjetila, upućena je u neka duhovna pitanja. Rekla je: „ To je kao da je nekome zagorio tost u prostoriji – miris te podsjeća. Puno stvari se dogodilo na tom mjestu što je ostavilo traga, a ono što ne shvaćaš je da to nosiš sa sobom.“ Rekla je da bismo svi trebali biti izmasirani na kraju dana, radi opuštanja. Ja sam za!
Kako je to utjecalo na tvoj način gledanja i shvaćanja vlastitog karaktera?
Promijenilo me. U nadolazećoj epizodi… prilikom prisjećanja nekih scena vidiš sve likove u njihovim životima prije nego li su dospjeli iza rešetaka. To je bila posebna epizoda u kojoj se odražava moj karakter, jer prije toga, smatrao sam da postoji „Michael prije zatvora“ i „Michael u zatvoru“ i razlika između njih ili barem prednosti za „Michaela u zatvoru“. Lincoln je zatvoren i Michael odjednom spozna osobu koja je spremna sve staviti na kocku kako bi spasio brata. No kad sam pročitao scenarij te posebne epizode shvatio sam da je Michael razvio takav karakter mnogo ranije, kad su mu roditelji nestali iz života. Tu su bili samo Michael i njegov brat, koji je bio jedino što je imao. Njegov je brat također dislociran. I Michael mora zaštiti sebe od osobe koja je u njegovoj nazočnosti, počeo je mijenjati sebe, želio je zadržati distancu između razuma i pravde. Prekrasna ironija se očituje u karakteru Michaela: osoba koju je Lincoln forsirao ranije da postane Michael sada će spašavati Lincolna.
Michael se uvijek kontrolira. Hoćemo li ga ikada vidjet uzrujanog?
Apsolutno. Ta posebna epizoda i ona koja joj slijedi, to je kao da netko uzme čekić i u Michaelovu odrazu u ogledalu polako kida sliku. Plan ide u nepovoljnom smjeru, njegov brat je na samo dva koraka od električne stolice i počinju se pojavljivati prve pukotine. Michaelova osobnost koju je pokušavao potisnuti – njegov strah, zabrinutost, gnjev – sada to sve izlazi na površinu.
Danas je posebno hladno na setu, a vi snimate vani, u dvorištu. Kako preživljavate dane poput ovih?
Sve se to vrati u obliku zahvalnosti. Sretan sam što snimam seriju. Sretan sam što ima mjesto na koje mogu otići svako jutro. Sretnik sam što mogu raditi s materijalom koji me inspirira. Također radim i s odličnim osobljem i dečkima. Ako želite znati kako proživljavam takve dane, kad je hladno i kad ti se usnice smrznu toliko da nisi siguran hoćeš li sve dobro reći - jedino što ti preostaje je nada da će ipak sve dobro ispasti.
Izgleda da ste svi prilično slabi. Nadomak slabićima, može se reći.
Mi smo ljudi kao i svi ostali. Nitko ne glumi jake muškarce. Među nama nema junaka. To ne toleriramo, između ostalog.
Što se dogodi kad se neko ipak uzdigne iznad svih?
Spustimo ga dolje! Mi smo poput bratstva: ako netko postane umišljen, ili ako mu je ponos povrijeđen, šalimo se s njim dok god ne podigne glavu i stekne samopouzdanje.
Kako podnosiš to što si novopečena zvijezda, poznata osoba?
Pokušavam stajati sto je dalje moguće od pretjeranih dijelova ovoga posla. Ne obilazim kafiće i klubove. Ne obilazim obožavateljske stranice. Privlačnost je u tome kada dva čovjeka za šankom razgovaraju o tebi. Želiš znati što oni govore. Ali onda, možda neće znati tko si ti i možda im se uopće nećeš svidjeti. Sjećam se jednog odlaska na obožavateljsku stranicu, čitao sam nešto i meni i mojoj osobnosti i nije mi baš laskalo. Uzeo sam to k srcu – kao da mi je trener glume dao neku kritiku – dok nisam shvatio. To može napisati jedanaestogodišnje dijete koje još sjedi u majčinom krilu i toga jutra mu nisu ispunjene sve želje te je onda odlučio svoje loše raspoloženje primijeniti na meni.
Hoćeš li svoje ljetne praznike iskoristiti radeći na filmu?
Ako se uskoro zaboravi na nas, mislio sam, sada je vrijeme da odem u budućnost, možda nešto malo, nešto što popunjava troškove, suprotno „Zakonu braće“. Ali nadam se da projekt „Zakon braće“ neće tako skoro završiti, to bi značilo potpuni kraj i zaborav. Tako da sam odlučio ne činiti ništa za praznike. Snimili smo 22 epizode. To je naporno i sada nam je potrebno nekoliko mjeseci kako bismo napunili baterije i bili spremni za drugu sezonu, i dalje ovako ludi.
Što znaš o životu nakon bijega?
Znam osnovne stvari kako će se radnja odvijati, gdje će se Michael i Lincoln naći u drugoj sezoni. Ali ne znam dan po dan postepeno.
Čujem nekakve tračeve o završetku „Zakona brace“?
Čuo sam da će se braća možda nakon sezone u bijegu vratiti u zatvor. Ako će im nastaviti nadolaziti ideje ja sam za. Osobno mislim da će ova serija dugo spominjati. Postoji početak, sredina i završetak. Mi nismo poput „Prijatelja“ ili „CSI-ja“ da ćemo vječno snimati. Postoji određena priča koju smo odlučili ispričati , i jednog ćemo ju dana privesti kraju.
Hoćeš li se riješiti tetovaže u idućoj sezoni?
Volio bih. Čini se da ona dolazi s nama… Michael je u tetovažu stavio i slike onoga što će raditi na slobodi. Možda ju nećemo vidjeti cijelu, ali će dijelovi biti prisutni. Postalo je teško. Proces oslikavanja tijela traj četiri do pet sati, svaki put. Slikari imaju jako težak posao. Znam da je to jako dobra stvar, ali zahtijeva puno truda. Moja ideja je da braća čim izađu iz zatvora stanu u neku kliniku i laserskim putem uklone tetovažu jednom zauvijek.
OVA SLIKA JE ZA MENI NAJDRAŽU OSOBU NA SVIJETU, i Michael ima svoje slabije trenutke!!
|
|
|
