«Jebate, Kinfa, gle ovo», prosikće Đambo preko ramena.
«Kae, kae?», stane se nervozno ogledavati Kinfa, potegne haustorom do izlaza u dvorište, pa se vrati nazad do kompića, naslonjenog na dovratak visokih, uskih vrata, odakle se pružao pogled na škripave tramvaje i užurbane prolaznike pod kišobranima.
«Ma mislim ono, kaj piše», šuškao je Đambo novinama, «klinci iz petog osnovne praskaju se u školskom zahodu. Moš zamislit?»
Kinfa se zagleda u rastvorene novine, pa žučljivo prokomentira: «O jebote, kaj bi im ja dal prek gubice! A i njihovim starcima! Koj kurac ne odgajaju ono kaj su najebali, jebo ih pas, ne?»
«A čuj, prezaposlenost, ovo-ono, kuiš?»
«Je kurac, nego moderni odgoj i te fore! Ko ono – treba spikat s klincem fino, u rukavicama, a malom se živo jebe, ne?»
«Pa je, fakat, jebu se za ozbač! Niš ih nije frka!»
«Meni je stari strgal arkadu kad me čul da pičkaram na cesti, imal sam četiri šava, jebatekonj, a išel sam već u srednju!»
«I mene su moji mlatili ko vola. Pa kaj? Bar sam znal kaj smijem, a kaj ne. I kaj mi danas fali?»
«Niš, kaj bi ti falilo?»
«A ovo, jebote, s jedanaest se ševe, s dvanaest se budu fiksali i onda nek celo društvo plaća troškove šatro odvikavanja i doprinos za samohrane majke – đankićke!»
«Samohrane majke, ono daj jebote, kurvetine teške! Tam cmizdri, traži pomoć, a za koji kurac je širila noge?»
«Da je bar za moj, ne bi se bunil, haha…»
«Pazi, Đambo! Zadnji je zgibal van! Sad je ženska sama unutra! Odi upali makinu i čekaj me», reče Kinfa, navuče masku, otrči preko prazne ulice, uleti u mjenjačnicu i izvadi revolver.
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
Post je objavljen 16.11.2004. u 00:53 sati.