Većina u njemačkom vojnom vrhu bila je uvjerena da će rat sa SSSR-om trajati kratko i biti brzo završen. General Halder jednom prilikom izjavio je da očekuje da bi kampanja mogla potrajati osam do deset tjedana, a u razgovoru s maršalom von Brautschitchem 22. srpnja 1940. ocijenio je da bi oko 80 – 100 njemačkih divizija lako pobijedila 50 – 75 «dobrih» sovjetskih divizija od 147 sovjetskih divizija nazočnih na zapadnim granicama SSSR-a. Takvo mišljenje o sovjetskoj nesposobnosti za pružanjem otpora njemačkom napadu posljedica su Staljinovih čistki časničkog kadra tadašnje RKKA, lošim rezultatima CA u ratu s Finskom 1940. godine, te samouvjerenju njemačkih časnika, nakon pobjeda na zapadu, u nepobjedivost blitzkriega. Uz sve to, njemački časnici su uvjereni da će dio sovjetskih naroda (Ukrajinci i pribaltički narodi npr.), njemačku vojsku dočekati kao osloboditelje od staljinističkog terora. Međutim, brutalna njemačka pacifikacija zauzetih teritorija kasnije će se Nijemcima obiti u glavu i baš ti neruski narodi pružat će im snažan otpor. Opet njemačke obavještajne službe, (one uvijek sve rade površno i podcjenjuju protivnika, a zato Athumanunh ne voli te špijune – obavještajce, a njihove «greškice» uvijek plaćaju ratnici u bitkama), jako su podcijenile snagu i veličinu CA. Istina je ipak da su njemački obavještajci prikupili jako puno korisnih podataka i dosta korisnih, ali ništa nisu poduzeli za prikupljanjem podataka o sovjetskim postrojbama koje su bile razmještene duboko u teritoriju azijskog dijela, a tu je i kriva prosudba značaja geografskog čimbenika. (Još uvijek radim na prikupljanju podataka o odnosu snaga prije početka napada na SSSR, pa kada to napravim prikažem tablicu s odnosom snaga. No, sada već imam podatak da su Sovjeti u azijskom dijelu imali oko
2 000 000 vojnika na koje njemačka vojska nije imala adekvatan odgovor. Drugi veliki problem njemačkih postrojbi je to što i nakon uspjeha blitzkriega veliki dio tih postrojbi nije motoriziran. (Od 152 njemačke divizije koje su napale SSSR njih samo 36 bilo je motorizirano, ostale su se i dalje kretale pješice) No, Nijemci to i nisu mogli napraviti baš jednostavno zbog tadašnje brojčanosti Njemačke vojske. Da su željeli sve svoje divizije mehanizirati, morali bi smanjiti vojsku za otprilike 70 divizija, a u to ratno doba ne bi baš bilo pametno. Djelomično rješenje pokušano je ustrojavanjem 18 novih panzer (oklopnih, tenkovskih) i mehaniziranih divizija. No, njemačka industrija nije bila u mogućnosti zadovoljiti ni te potrebe njemačke vojske, a sve zbog opet krive Hitlerove procjene da će rat trajati do 1941. godine, pa je njemačka industrija prešla na režim ratne proizvodnje tek 1943. godine, kada je sve već bilo prekasno. Njemačke divizije u napadu na SSSR koristile su konjsku zapregu, a čak i laicima jasno je da zaprege i blitzkrieg baš i ne idu zajedno.
Post je objavljen 15.11.2004. u 22:27 sati.