Lokalna «Oluja nad olujama» se smirila. Jutros dok sam išla na posao svugdje su se još vidjeli tragovi bijesa prirode – slomljeno drveće, otkinute grane, popadali crijepovi s krova, razbacano smeće iz kontejnera. Gradske službe su, sasvim očekivano, spore i nepripremljene. U maminoj zgradi su tek predvečer otklonili kvar na struji, a ona je cijeli dan bezuspješno, naravno, pokušavala naći servisera za satelitsku antenu, koji je vjetar pomaknuo.
Hladno je i dalje, predosjećam da nam zima ove godine sprema još mnoštvo iznenađenja. Na poslu su me suradnici skoro spalili na lomači, jer cijeli dan zazivljem snijeg. Obzirom da su se u posljednje vrijeme neke moje «prognoze» pokazale 100 %-tnim pogotkom (kao npr.pogađanje spola djeteta u dvije suradnice, pa u nekoliko navrata spominjanje nekih ljudi koje dugo vremena nismo vidjeli, pa su se ubrzo nakon toga pojavili, pa moj osobni asistent, kojem sam , tek tako, iznebuha rekla da ima visoki tlak, što se pokazalo točnim), bije me glas da sam vještica....
Danas sam se na poslu ubila slatkim. Najprije sam na pauzi skočila na kavu kod kolege na katu iznad, a u kavu smo jeli i tortu, jer mu je sin jučer imao rođendan. Nešto kasnije, moja spremačica Mana, koja mi već godinama čisti office, donijela je svježe baklave. Žena je u subotu slavila Bajram, i danas nas počastila na poslu. Baklave su joj izvanredne, ogromne, a donijela je krcati pladanj. Pa smo se tako ubili slatkim...
Nakon toga preplavila me ogromna čežnja! Za slanim!!! Čim sam došla doma, pohrlila sam u frižider. Nisam bila gladna, samo mi je falilo nešto slano...malo sam se nećkala između fileta inćuna ili pršuta pa sam se odlučila za ovo potonje...odrezala sam si prst debelu fetu parmskog pršuta, onako mekanog all'baccio, pojela je, naravno bez kruha jer nisam bila gladna. Kako to nije zadovoljilo moju želju za slanim, još sam pojela oko pola vrećice ekstra slanog čipsa....
Nije prošlo dugo... žeđ!!! Do sada sam popila valjda 2 litre vode, a žedna sam i dalje....rezultati u vidu otečene face, ruku, nogu i vrećica oko očiju biti će najbolje vidljivi sutra...
A u međuvremenu se Svijet i dalje okreće...Sanader je bio u Beogradu, Colin Powell dao ostavku, kod Cipra su (ponovno) pronašli potonulu Atlantidu, u Londonu se snima nakon 20 godina nova verzija «Do they know is Christmas time again»... za sutra se najavljuje ponovno bura.
Žednaaaaa saaammm....
Post je objavljen 15.11.2004. u 23:08 sati.