ehe...joj,danas bila citav dan kod tetke...najela se ko krme...uf,samo sto nisam pukla svega mi...onda kad smo krenuli kuci(starci,buraz mali,rodjak i rodica-isto mali- i ja)stigli skoro do kuce,kaze stari,hocemol se vozat?i mi svi"hocemo"...vozali se gradom dva sata,obisli citav grad,u novom autu,onako svi zajedno pjevajuci uz neke pjesme s cd-a(u sustini smo se vozali dok cd nije prestao-22 pjesme).grad je bio predivan,snijeg je vani,pa je sve osvjetljeno,iako je mokro,iako se nijeg vec topi,iako je vec dosta prljav,bio je lijep...noc je tako lijepa,hvatala me je nostalgija,koja me inace hvata ovih dana...tako se fino osjecam,sjecajuci se svega od proslih godina,iako ova sjecanja,nisu sjecanja dogadjaja,nego osjecanja...sjecam se kako sam se osjecala,i osjecam se fino...sjecam se kad smo ja i najbolji haver isli na kafu u HR jednom,i kad smo ostali citav dan(bukvalno)i onad se navecer vracali,i kad smo prolazili on je htio da hoda s oje lijeve strane-kaze tako navikao-i onda je neki auto prosao i uprskao ga skroz...sjecam se da sam se uzasno smijala,jer je on psovao...hahahah...onda se sjecam kako smo mjerili otiske nogu u snijegu...moje dvije=jedna njegova:D,onda se sjecam kako smo ilazili svi zajedno,pa se navecer vracali po onom snijegu,pjeske par stanica,samo rad furke,da se sto duze druzimo,kad smo sjedili jednu noc u teatru,a vani bio snije(Al onaj pravi,tvrdi,ffini,bijeli),tek pao,a jaran nam javio da ga koljeno boli i da nece izlaziti iz kuce,pa smo mi krenuli gore na vratnik(to je dosta visoko iznad sarajeva)njemu dosli na prozor i stajali tak s njim i njegovom sestrom,i zezali se,pa kad je doslo vrijeme da se vracamo nazad,sisli klizeci(zamalo nismo poginuli,jerbo smo isli ulicom kuda idu i auta,a bilo je uzasno klizavo)i pjevali"sve je super,i sve je za pet,kada si musko i kad volish nogomet",sjecam se kako smo znali navecer izaci setati,kad snijeg tek padne,kroz ovo nashe malo selo,i kako je bilo vraski hladno,i svi su bili u toplim domovima,a mi smo se cerekale ulicama,i uzivale,grudvale se i glupirale,sjecams e kako smo se svaki dan u skoli na odmorima skrivali jerbo su onu debili pravili ledene grudve i gadjali nas...al to nije bilo najgore,-svi smo bili s adisom na odmorima,koji je poznat po tome da cesto obara ljude u snijeg-ali doslovno u snijeg...budes skroz mokar i izgreban,jer ti se mozda maica zavrne,i ledja te bole zbog pada...onda smo i mi pokusavale njega da oborimo...kao sto rekoh...pokusavale,ali nam nije bash islo...sjecam se kako je onaj snijeg mirisao navecer kad se zavrsi skola i krenemo kuci,al umjesto da idemo pravo ciku,ostanemo pred skolom josh pola sata zezat se,i valjat po snijegu,kao djeca u vrticu...hahah...sjecam se drugog januara ove godine...posto novu godinu nismo docekali zajedno,dogovorili smo se izaci drugog,jer smo prvog svi spavali:D...uglavnom smo otisli nas sedmero u slogu,koja je bila prazna...osim nas,dvojice konobara i izbacivaca nije bilo nikoga...sjeli smo za veliki stol,pustali su stare i novije rock balade,pili smo pivo i guste sokove,i zezali se...kad smo izasli,otisli smo do obliznjeg parka,i malo se grudvali(kao i inace)...imam puno lijepih uspomena na zimske dane...ali,zima josh kalendarski nije dosla,medjutim snijeg je tu...a ja volim snijeg!ev,upravo me taj najbolji jaran prozva...stvarno mi nedostaje sve to...mislim,dugo se nismo vidjeli,i stara ekipa vec odavno nije izasla zajedno,jedva da i u skoli progovorimo kako treba,ali,bez obzira na sve sto je bilo,i sve razloge zbog kojih vishe nismo oni isti ludjaci,volim ih,i lijepo se sjecati tih sretnih dana...sve je bilo bijelo kao svjezi snijeg,dok nije pala crna kisha i odnijela niz ulicu svu svijetlost sa sobom...
slusam upravo: Child In Time-Deep Purple(live in Japan '72.)
Post je objavljen 15.11.2004. u 20:37 sati.