Izašla sam iz auta parkiranog u Gundulićevoj i pritisnula gumb na privjesku ključeva, dok su se vječiti poluljudi ispred Una okretali da vide tko ih to ometa u besposličarenju. Danas je veliki dan. Lupkajući privjeskom, kreštavim signalom zaključavanja i pikanjem visokih potpetica po asfaltu, prešla sam cestu i promotrila ih prezirno ispod tamnih, predimenzioniranih Bartoletto naočala. Imam novi auto, na-na-na-na-na. Crknite nautičarski kreteni! Olinjali glupani mi zure u cipele i dobacuju fore koje ni fufe iz frizerske ne bi popljugale. Ma fućka mi se! Pukle su mi svijetlosive čarape koje sam kupila prošli tjedan pa sad po torbici tražim ostatke kovanica, jer znam da sam negdje spremila nekoliko onih medvjeda po pet kuna, valjda u kutiju razvijenog filma. U torbici je još i mala bočica Frangelicoa, koju u žurbi guram ispod koverte s neplaćenim računima. Kupila sam čarape pa ušla u knjižaru u blizini kako bih kupila knjigu za S. U podrumskom dijelu knjižare nije bilo nikog živog, pa sam nabrzinu presvukla čarape. Stare sam gurnula iza Churchillove biografije. Kako se ni nakon uspješnog presvlačenja nitko nije pojavio, u ogromnu bijelu torbu s remenčićima, strpala sam prvo što mi je palo pod ruku - veliku monografiju arhitekture Maroka i nekakav self help knjižurak. Kasnije je sve zvonilo na izlazu, no dečko je upravo pretresao ruksak nekakvom uznojenom klincu u tetoviranoj majici, pa mi je samo pokazao da prođem. Par koraka od knjižare je partnerski ured, ulazim lako u prastaro dizalo i dok se penjem ugodno hladnih stubištem, ne sumnjam u uspjeh. Velik je dan iako nije blještavo, a oblaci su osjenčani dubinom kao na slikama onog, ne mogu se sjetiti kojeg autora, no znate na što mislim. Gore je bilo okej. Potpisala sam ugovor i počastila se cugom. Popodne idem zubaru pa kupujem i kaogume.
Coffee Case; Frangelico i ledeni espresso lagano promiješati pola-pola s ledom i mrvicom čokolade.
Post je objavljen 24.05.2004. u 14:24 sati.