- Reci mi, ako znaš, koliko je teška jedna snježna pahuljica? - upita sjenica golubicu, dok su zajedno promatrale kako snijeg pomalo sipi i stvara bijelu naslagu.
- Ništa, čak i manje od ništa - odgovori golubica ne premišljajući previše.
- Čekaj, čekaj malo, pa ćeš vidjeti da i ona ima svoju težinu.
I sjenica ispriča svoju ptičju prispodobu.
- Odmarala sam se na borovoj grančici kad je počeo padati ovaj snijeg. Kao što vidiš, nije bilo vijavice ni vjetra, snijeg je mirno, tiho padao, kao što nam se događa u snu. A budući da nisam znala raditi ništa pametnije, počela sam brojati pahuljice, koje su se slagale kraj mene na grančici. Pala je, ako se ne varam, 3.751 pahuljica i sve je bilo savršeno mirno, a kad se spustila 3.752. pahuljica, grančica je pukla, a ja sam morala od-lepršati.
- Vidiš da i pahuljica ima svoju težinu - zaključi mudro sjenica.
A golubica, sjećajući se valjda simbolike mira koja se uz nju vezuje još od Noinih dana, promisli i u sebi promrsi: »Možda nedostaje samo još jedan čovjek da cijeli svijet padne u - mir!« (Ljudevit Anton Matačić - Kross blog)
Ponekad je dovoljna snaga samo jednog čovjeka da pokrene cijeli svijet. Možda ste baš vi taj čovjek :)
Objavio: VLado
Post je objavljen 15.11.2004. u 08:59 sati.