Nismo spremni za odumiranje, nismo spremni za prepuštanje jer nije vrijeme- jednostavno nije vrijeme. Koraci u noći. Trčanje. Tišina neispuštenih glasova. Glazba.
Eliptičnost naših pogleda u prolazu.
Nije gotovo- hej nije gotovo.
Mi smo masivne planine postojanja, na našoj koži urezani su tragovi- hej tragovi.
Ne zanemaruj ih!
Osluškujmo se. Bez lica. U prolazu! Ne zaboravljaj da se poznaješ kroz sate trenutaka, naizgledno beznačajnih.
Beznačajnosti ne postoje.
Zašto ih se odričeš tako lako?
Treptaji udisaja vrlo brzo se kreću. Diši!
Ne zaboravi vratiti orginalno lice svoga srca za kisik svijeta. Diši!
Izaberi stvari koji ti pripadaju, ne odustaj od njih. Diši!
Mi smo masivne planine postojanja, na našoj koži urezani su tragovi- hej tragovi.
Ne zanemaruj ih!
Naše pore su spremišta ljubavi, ako ne dišeš, začepit će se.
Diši! Diši! Diši!
O,da, znam, dok te ljubim u lice svijeta
Ti mi se smiješ
Kažeš da sam zaigrana
I da sam dijete
Ono isto koje se utapalo
Pokušavajući dokazati ranom ljetu da
Nije rano za plivanje.
O, da, znam, dok te ljubim u lice svijeta
ti si svijet i ja sam svijet Ja znam, znaš li ti?