...je prošlo i evo ja ipak mogu napisati post. U stvari o kakvim dojmovima ja serem, nisam još napisao post zato što sam lijeno đubre koje zna samo jesti, spavati i gledati hostese na velesajmu (smajlić koju prikazuje donju labrtu spuštena do poda). Ovo zadnje je nešto vanzemaljsko, tako da je i tih sat i pol vremena koliko sam proveo unutro prošlo zatečenošću ( BEMTI ONA DINA JELASKA JE U ŽIVO BOMBA I PO). Posebno onaj VIDIev štand gdje je bila i u zagradi spomenuta gospodična. Naime, na tome štandu slobodno može pisati : VIDI I OSTANI GLEDATI...No da se vratimo na lijeno đubre koje piše ovaj post. Sječate se iz posta od prije odlaska one 3 točke koje sam mislio obaviti. Naime od te tri sam ispunio samo onu koja je uostalom bila neupitna : Napio sam se kao beštija. Na polju edukacije nisam postigao baš ništa, a sa gospođicama iz Zadra se na moju veliku žalost nisam uspio naći, naravno zbog mojih lega, koje je bilo bed ostaviti i otići sam u centar gdje su one bile obitavale nakon što su velesajam prošle u rekordnom vremenu. Prošli smo ga i mi brzo, no mi smo zbog jednog od nas trojice morali na Cibonu pronaći firmu Links, gdje je on trebao kupiti napajanje. A znate kako to ide kada se mora pronaći firmu u zabiti jedne druge zabiti, pa tako da nismo stigli otići do centra. No da se vratim na početak priče sa odlaskom sa sajma. Nakon što smo brzo prozujili, došli smo do zaključka da imamo još 4 sata pa odlučismo pronaći na karti Zagreba gdje je Links i zaputiti se u nepoznate krajeve. Pošto vidjesmo da je to Trešnjevka stadosmo na stanicu za tramvaj i pitasmo neku fino gospođu ( nepristojniji bi rekli BABU ) kako se trebamo služiti ZETovim prometalima da bi smo došli do Trešnjevke. I zamislite sad ovo. Bakica je preuzela našu ulogu. Ispitivala je ljude što mi moramo, čak s nama presjela iako nije morala da bi nas dovela do našega cilja, te na kraju nam dala 20kn jer ne može dati svome unuku koji je u Americi. Ma bakica je zakon, žao mi je što joj se nismo imali priliku zahvaliti, ali kada se toga sada sjetim osim osmjeha ipak je tu i spoznaja da ovaj svijet još ipak nije toliko u kurcu dok ima dobrih ljudi.
E da, nisam napomenuo da sam pojeo Sandwitch u Subwayu i da sam fasciniran time. Inaće nisam veliki pobornik Fast Fooda. Ali ti sandwitchi...Bemti što je to dobro...
Put kući je bio totalno ok. Osim cuganja i provociranja voditeljice puta iliti šefice busa ( neka iz studentskog zbora, nemam pojma koji je faks ) od strane mene koji sam sjedio odmah iza nje, kartanja bele, pričanja crtanja, nuđenja vočnog bombona urokanom legi na "bombonu" i sl., nema se što napomenuti. Spomenuo bih i neke smiješne Stipine zgode, ali pošto vam njegova pojava ništa ne znaći pošto niste na Utočištu neću, jer ipak smiješnije bude ako poznate lika, ili barem kontate kakva je on osoba preko njegovih postova.
Danas sam bio na utakmici Osijek - Pula i pokisnuo i smrzo se ko' (bun)deva, no i tamo je bilo good, ustvari good je svuda gdje bude smijeha, a na stadionu naravno da bude. Nisam bio vani, jučer mi je stari dao 100kn za info i za van, no ja sam gotovo sve spražio jučer, tako da sam do maloprije bio kod Adama igrao Magic, no on sutra u 6 ujutro mora na natjecanje, tako da sam sada kod kuće i švrljam po netu, te ću nakon postanja ovoga krenuti po vašim blogovima. Obečajem komentare.
Stavih i ja keywordse da budem "u trendu" no za sada nema nekih sa posebnom dozom zanimljivosti, humora i spoznaje kakvih sve bolesnih umova ima boji posječuju tražilice, prije svega google.
Eto, to bi bilo to, uz spoznaju da je ovo postano u 00:35, ali je stavljeno pod prethodni dan, jer tematski i sadržajno tamo i pripada, a za ostalo je kriva moja karma. lol, eto...
Post je objavljen 13.11.2004. u 23:59 sati.