Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/anamarija

Marketing

Take the money and run

Dok se ja skoro ko prava šopingholičarka snalazim s kupovinom robe po raznim sniženjima, s uslugama je ovdje u Austriji malo teže. Zapravo puno teže, jer ne postoje takva sniženja, a ljudski rad se u nekim uslugama jaaaaako cijeni. Tako ako želite otići ovdje frizeru, maseru, automehaničaru i sl. morate pljunuti finu lovu za te usluge. Jer nema tu Štefova (a nakon iskustva s jednim u dijspori - ne, hvala) koji će vam za pivu promijeniti auspuh ili susjede koja će vas ošišati ili izmasirati za kavu i bombone... Sve funkcionira tako da se donesu neki zakoni za sigurnost ovoga i onoga, pa se zaposle ljudi koji će sve to provjeravati i servisirati, jer tak se to mora i nema sistema na crnjaka, pa bumo podijelili dio love.
Tako nama već par godina stižu nekakve obavijesti od nekog gospona koji si ima firmicu za održavanje plinskih bojlera, kojima nas uredno upozorava kak se to mora jednom godišnje provjeriti i bla, bla. I ignorirali mi stričeka, ali pisamca postala sve češća i sve ozbiljnija, pa pitali mi naše najmodavce jel se to mora, a oni ko pravi esterajheri kažu kak se mora i kak to zakon tak nalaže. E, ako zakon tak kaže, tu nema diskusije. Jer ak se nekaj dogodi (eksplodira i sl.) možemo uredno (ako smo preživjeli) pokupiti prnje i natrag u domaju podvijenog repa. Budući da nam slika povratka ne izgleda tak, nego ono međka, kuća na tri kata (najgornji nedovršen za sušenje veša), brod i ostale gastičke preseračine, odlučili mi ipak pozvati nekoga iz te firme, nek ona nama pogleda naš bojler. I došel neki dečec, otvoril prednju ploču, skinul još jedan dio, uzel svoj alat (DVA OBIČNA KISTA - veći i manji) i počistil malo prašinu sa cijevi, uz komentar kak je to sve lepe i čiste... I čistil on to kojih petnaestak minuta, ipak nekaj treba i napraviti kad je već došel. I na kraju ide onaj dio gdje Štefeki u Hrvatskoj odgovaraju ma dajte za kavicu i to je to. Ali ovaj ovdje vam kaže kak bu vam stigla uplatnica u iznosu od 100 (slovima - sto ojra). Samo činjenica da se Savršeni već prije raspital o cijeni ga je zadržala na nogama. I tak dečec je otišel. Obrisal nam je malo prašine za sto eurića. Eto što ti je država i zakoni.
Najgore od svega mi je dati novce za takve precijenjene poslove, kao što mi je je još besmislenije davati lovu za neke navodno jako kvalitetne stvari, koje su to vrlo često samo po nekoj fami. I zapravo se uvijek radi o nečijoj velikoj samosvijesti ili čistoj bahatosti kojom se precjenjuje neka optimalna vrijednost proizvoda.
Evo i primjera. Ako želite kupiti npr. vjenčani buket kod cvjećara, na upit o tome za kakvu je prigodu automatski vam se priljepi dodatna cijena. Ali ak si odete kod tog istog cvjećara i opišete kakav vam buket treba i točno kažete što želite, ali ne spomenete vjenčanje, doći će vas jeftinije. Sto posto i provjereno. Pa onda one fore kada na cvjećarnama napišu "cvjećarski salon", šiknu par jako otkačenih hoh buketića i cijene da te zaboli glava. A unutra možda sve skupa košta tri puta manje... ali to je salon i nije to obična cvječarna. A frizeraj je studio ... i tak dalje.
Pa onda odjeća. Eto bila i ja pogledati kaj je to gospon Lagerfeld napravio za nas običnu raju koja kupuje u H&M-u. Naravno većina kolekcije je planula za dva sata, ali su ostali primjerci na lutkama i neki komadi čudnih odjevnih predmeta koji nisu uspjeli otići bez obzira na ime slavnog kreatora.
I kaj da vam velim? Nisam stručnjak za modu, ali su mi ljudi znali kazati da se znam dobro obući i imam neki svoj stil. Ili sam ga barem imala dok se djevojčica nije rodila, pa izjurim van u bilo čemu ili onome u što se mogu ugurati s viškom kila. S obzirom da ne patim na marke i da kupujem s motom da nema tog dućana gdje se ne može nešto dobro naći za iskombinirati, to mi je fakat kompliment.
Daklem, kolekcija je gotovo sva crno-bijela. To mi je već za riknut, jer kolko kužim većina tih kratora je jako cool i uglavnom su u crnom s nekim bijelim detaljem. Na one svoje vješalice-manekenke pomeću svašta, ali oni su si ziher u crno-bijelom. Tak je i gospon kreator sebe obukao u par komada iz te kolekcije. Ima par lijepih stvari, jedna bijela košulja s jako visokom kragnom i dugim mandžetama (nemrem se sjetit hrvatske riječi), pa onda jedna isto lijepa crna košuljica s kratkim rukavima, sa naborima i još jedna bez rukava s malom bijelom kao ruskom kragnicom... i to je to. Ostalo su neke haljinice izrezane nepravilno, pa padaju nešto na sve strane, pa neka crna mala haljinica tipa Coco Chanel i fakat ništa više posebno. Materijali su naravno vrlo kvalitetni, prevladava svila. Cijene su recimo tako prilagođene raji (košulja 40 Eura). Ali sve u svemu, nije to ništa tako nevjerojatno posebno i drukčije. A ak je mogao to napraviti po tim cijenama, znači da mu te stvari i inače mogu toliko koštati. Onu pravu cijenu koju on stavlja ne bih fakat nikad platila.
A budući da se nedaleko Beča, u selu Parndorf (Burgenland) nalazi Designer's Outlet gdje ima raznih šminkerskih i markica dućana s robom po tvorničkim cijenama, jasno je da sve to može puno manje koštati nego što se uglavnom cijeni po dućanima.
A što sve tek tamo čovjek može kupiti u vrijednosti jednog servisa brisanja prašine s bojlera. A ako se potrudi, evo, čak i dvije krpice od Lagerfelda.
Meni je sve u svemu tamo danas ulov bio jako dobar. Pa sam za otprilike iste novce gospona servisera piknula jedan sportski kaput u Nike-u (dvoumila sam se jer sam vidjela da je iz neke zemlje gdje možda ganjaju i djecu da to rade, ali sam shvatila da je obraditi Savršenog da ju kupim vrijedno nemirne savjesti)i čitavu kolekciju donjeg veša. Na kraju je doma stigao i preko Internata kupljen jedan rabljeni sobni bicikl za skidanje kila. Nakon kraćeg dvoumljenja stavili smo ga u kuhinju kraj frižidera... tek tako da bude pri ruci i nozi kad se ode nešto mrknuti. Kaže naš jedan frend da ih svi ljudi koje zna da to imaju doma, počnu prije ili kasnije koristiti kao vješalice. Bumo vidli.
Ono što sigurno znam je da novci često nisu mjerilo vrijednosti robe i da čovjek preplaćuje puno toga. Sva sreća da postoje sniženja i sajmovi... jer bih inače život bio puno skuplji. Zašto plaćati više za istu stvar koju možeš kupiti jeftinije? Samo zato što nam netko prodaje maglu zvučnim imenima. Uzima novce i bježi ...

Post je objavljen 14.11.2004. u 00:34 sati.