Bio je ovo prvi radni dan na 15. Svjetskom amaterskom parskom prvenstvu u gou.
Prije podne nismo imali programskih aktivnosti. Ustadosmo nesto prije 8 sati i ubrzo smo otisli na dorucak. U sklopu hotela je nekoliko restorana. Mi smo uocili japanski, kineski i onaj nama obicni. Naravno, u svakom se posluzuju specijaliteti prema nazivu restorana. Za ovaj dorucak smo se odlucili za japanski.
Prvo sluze caj. Bio je to uobicajeni zeleni, mada se meni cinio malo drugaciji. Nekako mi je vukao na okus po ribi. Mozda i nije bio zeleni. Ustvari kada jedem japansku hranu, cesto neznam sto jedem, ali vjerujem da je nesto dobro. Nisam naviknut na okus i ponesto mi i nije ukusno. Vrijednost dolazi do izrazaja kasnije, mada toga obicno nismo svjesni. Sve sam smazao s hashi-stapicima. Tea je imala nekih poteskoca s njima. Nije mogla rastracirati ribu i riza joj je bjezala. Nisam bas niti ja nesto poseban, ali sam to odradjivao u tisini i trudio se biti neprimjetan. Po zavrsetka dorucka stekao sam dojam da slijedeci obrok nece biti ovdje.
Tea osjeca pospanost. Vremenska razlika djeluje i ona mora na spavanje. S njom odlazi i mama Marina.
Ja odlazim u solo setnju obliznjim ulicama. Malo, ono, Muradenu u setnji Tokijskim ulicama. Secem ko da nisam od jucer. Malih restorancica na svakom koraku. Negdje je oko 10 sati, ali ulice su puste. Gdje li su ljudi? Tu i tamo ponetko projuri plocnikom na biciklu, poneka zena kratkih haljina i carapa dokoljenki u zurbi. Neki decki utovaruju kamion.... Svi nesto imaju za raditi ili nekuda zure. Zapazio sam jednog radisnog Japanca kako na djelicu otetom asfaltu, oko drveca koje prkosi visokim kucama, uredjuje nesto kao mali vrt. Zamislite, radi se o povrsini koja je tik uz drvo oko pola metra okolo. On je oko takovih pet stabala uredio pet mini vrtova. Super, covjece!!! Ne moze vise od toga, ali se ne predaje. Ima volju i radi najvise sto moze, mada to izgleda maleno. Vidio sam kako zivotom radi za zivot. Kakav bi tek zivot na zemljici bio, da nas je vise takovih!
Kupio sam si prvo sok s C-vitaminom, a nesto kasnije i bijelu kavu iz automata na plocniku, kojih ovdje ima takodjer na svakom koraku (skoro). Suncan je dan i godi mi sunce, a u hladu je malo prohladno, pa ne ostajem vani dugo. Vratio sam se u hotel oko 11 sati.
Srecem poznate, koji su vec stigli. Neko vrijeme odmaram na fotelji u foajeu hotela. Dolazi tako i podne pa odlazim za svaki slucaj probuditi usnule duse. Pozvonih im na vrata, a one stvarno dobro pridremale. Dobro da sam dosao.
Nesto malo poslije 12 sati stizemo na rucak. Naravno, nismo otisli u japanski restoran, vec onaj nama normalni. Tu je nekako bilo svima OK. Morali smo zavrsiti s ruckom prije 13 sati, jer u 13 pocinje otvaranje prvenstva i odmah potom i prvo kolo.
Stigli smo na vrijeme. Prije ulaska u turnirsku dvoranu izvlacimo mjesto igre, cime se odredjuje i protivnik u prvom kolu. Stol na kojem igramo ima oznaku 'O'. Protivnici su na reprezentativni par japanskog otoka Hokkaido Momoyo Sato i Norihoro Hizawa. Svi parovi zauzeli su svoja mjesta. Gosti popunise prostor uokolo i krece ceremonija otvaranja. Sve je kako to uobicajeno slijedi na japanskom uz prijevod na engleski. Bijase to kratko i krece prvo kolo. Nisam vidio sto bijase u drugim partijama, ali nasa bijase poucna.
Da je kratko opisem. I oni i mi zauzimamo po dvije zvijezde, tako da svaki ima po jednu stranu. Oni su crni, pa prvi krecu u pristup nasoj strani. Slijede dva tsuke-nobia. Oba su pristupom s njihove strane. Pristup je njihov, a odabir tsuke-nobia nas. To nam je bila prva kriva odluka, jer njima ostaje veliki interes i moramo nastaviti upadima u njega. To uobicajeno rezultira slabijim grupama. Naravno, odluku ne donosimo dogovorom, jer to nije dozvoljeno. Jednostavno tako slijed ide, a tko je od nas tako skrenuo tijek dogadjaja, nije niti bitno. Stvaramo granicno zivu grupu i cesto moramo u nju ulagati i tako su nam podosta sputane ruke. Uskacemo i u jedan od njihovih kutova i stvaramo zivu grupu. Sve su to upadi, ali je malen broj poena, a njima sve vise cvate veliki prostor. Ipak smo prilicno vjesto zamalo izjednacili prostore, pa oni upadaju nama. Osjetili su da im sve to skupa ne garantira miran ulazak u zavrsnicu. Tu radimo novu, malu gresku. Ostavljamo im siguran zivot zbog igre kojom ostavljamo slabisti u svojoj postavi. Na kraju bijase 22,5 poena za njih. Puno su jaci po kategorijama od nas i nas rezultat je pomalo i uspjeh. Ipak ostaje okus potrebe za ucenjem strateskih pristupa i odnosa prema sigurnosti u igri. Tu se skriva nastanak vecih mogucnosti u nasoj igri. Igrano je uz vrijeme od 45 minuta za razmisljanje po paru bez byoyomija. Komi je 6,5 poena i sve partije su, naravno, ravnopravne.
Tijekom igre primjetismo dolazak nasih prijatelja Masuko, a i Masanoria iz Kawasakia. Na Europskom prvenstvu u Zagrebu Tea je igrala u ekipi Kawasakija, pa joj je Masanori prijatelj iz ekipe.
Pobjede su u prvom kolu ostvarili: Kineski Taipei, Juzna Koreja, Sjeverna Koreja, Vietnam, Ceska, Rusija, Ukrajina i japanski parovi koji ovdje predstavljaju reprezentacije dijelova Japana: Momoyo Sato i Norihiro Hizawa, Mikiko Saito i Satoshi Kan, Naoko Higuchi i Toshiyuki Sogabe, Yuriko Hiraoka i Satoshi Hiraoka, Kazuko Kanai i Hirotatsu Kanai, Naoko Arai i Bungo Taga, Minako Yamamoto i Nobuhira Tanaka, Satsuki Tokunaga i Yasuo Hamanishi, te Fuuko Fukasaka i Haruo Ota.
Za vidjeti je da su od 16 pobjednickih parova 9 japanskih. Od neazijskih parova uspjesni su bili samo Cesi, Rusi i Ukrainci. Nastavak prvenstvenih partija je sutra ujutro.
Odlazimo u sobe obuci narodne nosnje, jer na redu je friedship igra i svecanost uz domjenak. Imamo prave domace turopoljske nosnje. Organizator zrijebom stvara parove za ovu igru. Tea je izvukla Japanca, a ja Japanku. Kakovu je partiju ona igrala, neznam. Kod mene je bio fight do kraja. Protivnicki par nam je bio jedan Japanac i mlada Ukrainka. Brojanja rezultata nije bilo. U Japanu se cesto takove partije ne broje. Bitno je zadovoljstvo u igri i na kraju se samo pokupe kamencici. Rezultat se ne upisuje nigdje, mada ostaje zapis protivnika. Igra je, medjutim, prava i borbena; ozbiljna. Protivnici znaju tko je bio bolji, ali ovdje je vazno prijateljstvo i dobra igra.
Slijedi svecanost uz domjenak. Jela raznih, a od pijace nema bas puno alkohola. U Japanu je bazdar slabiji od nasih.
Vec pada mrak, a Marina i Tea, uz pratnju moje malenkosti, obilaze trgovine u blizini. Ja sam uobicajeno nezainteresiran za takve zanimacije. Razmisljam, kada cemo nazad, da se uhvatim bloga.
A, eto vec sam i na blogu. To je to!
Sutra igra pocinje vec u 8 sati. Odradjujemo pet kola. Biti ce igre!
I tako je to s nama s ovu stranu ove loptice, sto Zemlja je zovemo na onoj strani gdje ste sada vecina Vas koji ovo citate.
Srocio i postavio ovo, sto tu citaste, bl. Muradenu from Tokyo (Mi smo OK) Slikice buju kad se vratimo doma.
Post je objavljen 13.11.2004. u 12:40 sati.