Očekivala sam, a nisam znala da očekujem.
Probila sam šifru za svoje uplakane oči-ukradeni stihovi nečijih tuđih postupaka.
Ovu noć sam opet ona što se prelama dok zatvara oči i vidi Mahatmu narančastih očiju kako odlazi...
I sve ima svoje razloge.
I sve je uredno posložena igra kozmičkih treptaja i frezija u cvatu.
Znam to po uredno složenim stvarima, ostavljenim na odlasku.
Znam to po fotografijama na ulicama Beča- jednog ljeta, iza mene.
Znam to, mada zapravo ne znam razloge.
Sklona sam iskrivljavaju prostorno vremenskih udisaja- obrađujem podatke i kad ih ima premalo, bojam platno svoga vizira i kad boja nema- ostaje samo ona tamnih tonova.
Zašto ostaju uvijek boje tamnih tonova?
Možda u ostale dane koristim previše svijetlih- istrošim ih preveć.
Umjerenost je vrlina- Grčka na vrhu trepavica me promatra.
Umirena sklupčavam se u noć- prepuštena ulicama grada, kao izbjeglica iz besmisla.
Sjećam se...
Stranica broj 56.
Okreni je- za mene- ovu noć!
Još 4 minute.....
Post je objavljen 12.11.2004. u 23:41 sati.