Rijet bih, normalan dan. Što znači odlazak u redakciju na HTV, gdje pripremamo odlazak u Sinj 24. studenoga na snimanje nove Domovnice. Uglavnom su obje emisije gotove, sad to sve skupa treba posložiti i, gremo delat, ne?
Ne znam tko, ali netko me je neki dan žalio što radim s Uvodićem. Ja sam s Uvodićem radio desetak godina. I uvijek mi je bilo lijepo. Branko je vrlo duhovit, ugodan u društvu, pristojan pedesetgodišnjak kojemu nije ništa teško raditi i koji kao malo tko poznaje posao koji radi. Dakle, ne treba me žaliti, možda prije zavidjeti, jer je s Brankom zaista ugodno.
Možda bi se prije trebalo pozabaviti fenomenom Uvodić. Naime, on točno zna što hoće i ne da se preveslati. Tolerira me zato što poštuje moje znanje i pismenost, a i zbog toga što smo slični: naime, obojica volimo pomagati bližnjima svojim. Sve što smo nas dvojica radili urodilo je plodom. Ovdje valja biti pažljiv i reći da nas dvojica nemamo isti ukus, što je dobro. Uvodić, za divno čudo. voli poeziju, kao što je volim i ja, i jedan je od rijetkih pedesetgodišnjaka koji prati suvremenu književnost. Bio sam mu u stanu i vidio biblioteku znalački odabranu, da ne kažem probranu. Često me znade iznenaditi govorenjem stihova pjesnika za koje nisam ni znao da ih je čitao. A on govori nekoliko pjesama napamet, gospode bože!
Moj glazbeni ukus nije sličan njegovom, premda sam primijetio da voli Straussa što nije neko iznenađenje, ali Beethoven jest. Slavonac je i uživa i u tamburama. Zaista kao malo tko, obožava tradicijsku kulturu, jer drži da smo svi izašli iz te kulture. Pratio sam ga kad razgovara o različitostima hrvatske tradicijske kulture i zaista moram reći da me je njegovo poznavanje oborilo s nogu.
U čemu je njegov fenomen? Pa u tome što znade napuniti dvorane, bez obzira gdje nastupamo i koga sve imamo u emisijama. Emisije javno snimamo uglavnom u sportskim dvoranama. I uvijek su sve pune. Štoviše, ljudi plaćaju ulaznice da bi prisustvovali našim javnim snimanjima, što nije slučaj sa studijskim emisijama. Tamo HTV plaća statiste. Koji plješću na znak asistenta režije ili animatora. Naša publika plješće programu koji voli.
Naravno, Uvodić ne uživa podršku u kući. Za sve se mora izboriti svojim znanjem. Netko kaže da ima previše tamburaške glazbe na HTV. Ako pogledamo HTV program, uočit ćemo da to nije točno. U odnosu na svaku drugu glazbu, tambure gotovo da i nema. Svega pedesetak minuta u 14 dana. Averzija prema toj glazbi nastaje vjerojatno iz zavisti. Eto, Uvodić sa svojom emisijom ima više gledalaca za snimanja, nego neke emisije za emitiranja. Ali, Uvodić nikad ne ogovara svoje kolege, a bezbroj puta sam bio prisutan kad njega ogovaraju. Neki su mi čak nudili veću lovu za scenarij, ako napustim Branka.
Ali, nema te love koja bi me natjerala da izdam prijatelja.
Zato mi nije jasno zašto me žaliti što radim s Uvodićem. Naime, ja držim da na svijetu ima mjesta za sve, samo to mjesto moramo pronaći. Pa ako se vama, kao i meni, sviđa Edo Maaajka, onda to ne znači da je Edo neka urbana glazba, a tambure nisu. Hip-hop, rep i ostalo, u našem su narodu odavno poznati. Sjetite se onih fantastičnih brojalica, zdravica...
Poslije redakcijskog sastanka šetnja kroz knjige na Velesajmu. A tamo, za divno čudo, Majetić i Fabrio potpisuju svoje knjige u Večernjakovoj biblioteci. Pričekao sam da budu gotovi, a onda De Bellym prošetao do Branka Čegeca. Pohvalili mu biblioteku. Usput smo se sreli s Brankom Šömenom, sjajnim slovenskim piscem i našim državljaninom, satiričarom, humoristom i vrsnim filmskim scenaristom koji je, svojedobno, osvajao i Zlatne arene za scenarij. S Brankom drugujem više od trideset godina. Uvijek smo se dobro slagali. Štoviše, vodio sam ga u Knin neposredno nakon Oluje, o čemu je Branko napisao sjajan tekst u slovenskim novinama. I dan-danas se čudim što taj tekst nitko nije preveo.
Hvala svima koji su me podržali u protekla dva krizna dana.
I, molim, vratite nam neoštećenog Papa Racu. Ako treba, savjetovat ću mu da se povuče iz Predsjedničke utrke, jer u nas ima racoždera koji bi lako mogli postati i ljudožderi. Slutim da su mu to sve namjestili neki kandidati koji su zaključili da pokraj njega nemaju šanse. Divno bi bilo kad bismo svi svoje tekstove završavali pozivom našem bratu da nam se vrati. Svakoga dana, sve dok nam se ne vrati. E, onda će Drug Forum, valjda, drukčije misliti.
Post je objavljen 12.11.2004. u 23:10 sati.