Neda mi se više bavit crnim temama, ovo je virtualno mjesto pa bježim od problema u prošlost. To je i uobičajeno za rakove, kaj ne? Nadimak mi je dr.luka, a metnul sam ga samo zato kaj sam visok, naočit, prosijed dalmatinski doktor u stranom svijetu (ovdi se trebate odvalit od smijeha pošto znate da sam zagrepčan u Zagrebu, istinabog prosijed ali se o visini i naočitosti nebi izjašnjaval hehe). Mogel sam metnut ili taj (ponekad korišten za zeku u nekoj drugoj virtualnosti) ili magnat, al nisam htel lagat pa sam metnul pravo ime i profesiju ;).
E, davno sam to skužil al sam se sad sjetil napisat: slike grada na Z1 (iz tramvaja) su snimke.. Prije mjesec dana padala je kiša, a na Z1 sunčani grad i ljudi u kratkim rukavima, cirka 1 sat razmaka od realnog vremena. Baš su neki :P.
Glede Martinja, nekaj o mom prvom opijanju. To je bilo jaaaaako davno, imal sam 4-5 godina. Bili smo na moru u Pirovcu, ak se dobro sjećam :). Iza ručka su svi otišli prileč (to se jako dobro sjećam) a u svakoj čaši je bilo guc-dva domačeg bijelog vina. Mislim da je i u vrču bilo na dnu.. Onda sam iskapil sve kaj sam mogel. Zadnje kaj se sjećam je penjanje uz brdo (kamenjar s makijom) jer smo kasnije išli u goste, a ja sam strefil baš svaki pikavi grm na putu..
Upravo mi mala gleda prvu hrvatsku sapunicu (sva sreća da ne gleda svaki dan). Ajme kak je to bljutavo, gluma je turbo nerealna, prestrašno! Al realno gladajući, ni meksičko-brazilske sapunice nisu niš bolje..
Post je objavljen 12.11.2004. u 20:48 sati.