znas kad od zivota u nekom vidu ocekujes dinamiku, konstantnu igru i mijesanje sadrzaja, energiju i snagu koja bez prestanka kovitla dogadjaje? kad ne mozes, ne zelis mirovati. zelis biti u neprestanom pokretu (bez zaljubljenosti u banalno kretanje). zelis zivjeti na nacin zivota zivljenog "punim plucima".
kad bi svijet mogao pratiti tvoj tok misli. paziti, razmatrati, istrazivati, biti toliko nov da nakon svakog budjenja ponovno trebas uciti da bi se mogao snaci. prenatrpan temama koje su za tebe strane. krcat vidovima o kojima jos nisi stigao razmisliti. i da i ti sudjelujes u tome, da budes jak u jakom svijetu. prosvijecenom svijetu. svakog jutra sa izlaskom sunca, da se ukljucujes u tu igru ponovno.
to bi bilo lijepo.
ali ponekad se cini da svijet stoji obavijen maglom cije sivilo pocinje prodirati i u tebe, bacati te u san. iako si se tek probudio.
valium svakodnevnog. moras nauciti rijesavati te tablete, bez da ih gutas. biti budan.
Post je objavljen 12.11.2004. u 17:55 sati.