…necu te ni pitati zašto. Jer uvijek imas neki dobar razlog, uvijek imas neki dobar izgovor. Ne mora cak niti biti iskren. Jer ja ti i onako uvijek povjerujem, i uvijek ti oprostim. Odlucim da ce drugi put biti drugacije, ali ne bude. Zato sto imam ocajnicku potrebu nekome vjerovati, necemu se prepustiti. I jer me toliko strah prihvatiti ono sto je ocito, da se radije i dalje zavaravam i vjerujem. Vjerujem u neki usrani hepi ending i izgovore.
Ponekad je ljepse bti glup…steta sto to ne funkcionira tako.
«..tako se dakle covjek osjeca kad izgubi rang, kad postane mekan i podatan, vise ga ne boli, samo je klizav i hladan poput mrtve ribe koju covjek primi u ruku.» (M.Walters)
Post je objavljen 12.11.2004. u 00:31 sati.