Ništa se ne mijenja iz godine u godinu.Moji putevi hode istim stazama.Snovi su i dalje ne ostvareni.Povremeno se pitam nisam li sama sebi Titanic?Gdje je moja santa leda na koju ću se nasukati?ili sam se nasukala prije 38 g?Plovim li uvijek po mraku?
Znam da nisam jedina na toj plovidbi, no često se uhvatim u razmišljanjima zašto je meni dodjeljen preokooceanski brod bez cilja?I zašto su se putnici ukrcali da im ja budem kapetan?
Nisam tužna, samo si povremeno postavim pitanja na koja ne mogu pronaći odgovor...
Post je objavljen 11.11.2004. u 21:33 sati.