Danas se napokon pokazalo malo sunca, iako nisam od njega puno imala. Radila sam od ranog jutra, pa sve do večeri. Doma sam došla oko 19 sati u polusumračnom stanju, poluslijepa od buljenja u raznorazne monitore. Što to meni uopće treba?!? Nitko nije nezamijenjiv, pa tako ni ja...ili je to moj način kako prevariti sebe, dati si privid ispunjenosti? Sve mi nekako miriši na ovo drugo.
Kažu da je jutro pametnije od večeri. Tako sam i ja načila lekciju od jučer, programirala klimu i došla u cvjetno proljeće, namirisano električnim osvježivačem zraka. Hehe..još uvijek toliko volim svoj novi (pa sada, baš 15.11.će biti dvije godine kako sam se uselila) stančić, da se odmah osjećam bolje čim prođem kroz vrata.
Iako sam neki dan bila produktivna u spremanju, uspjela sam već prikupiti poveću hrpu rublja za pranje, ukupno 2 pune perilice..pa sam odmah se bacila na posao...napunila i uključila i već objesila da se suši prvu rundu, a druga se upravo pere.
Onda sam si krenula napraviti večericu. Odmrznula sam filetirani oslić,narezala na rezance, prepržila ga na malo ulja, skuhala 2 krumpira u ljusci. Kada je krumpir bio skuhan, oljuštila sam ga, narezala na ploške, dodala sitno nasjeckan svježi peršin i jedan režnjić češnjaka, Sve sam to začinila sa malo papra i soli, extravergine Bertolli fragrante maslinovim uljem i sokom jednog limuna. Stavila sam ohladiti i sada ću to popapati ...
U međuvremenu, pijuckam si Sanpellegrino Chinotto... i umor i napetost pomalo se otplavljuju.
Kada sve završim, kada odsurfam svoju večernju dozicu, zaleći ću se u kadu pa u krevetac...sa Jergovićem! Kako, kojim Jergovićem? Miljenkom, dakako..no, dobro ne baš sa njim (nije moj tip krevetskog partnera, no offence, Miljenko, respect za tvoje pisanje), sa njegovim romanom «Inšallah, Madona, inšallah»...
Eto, jedan sasvim običan život...
A nije bio uvijek takav. Bio je nepredvidljiv, veseo, otkačen, nervozan povremeno, priznajem katkada i neorganiziran, pun iščekivanja, nekada strepnje, nekada smiješan...no, uvijek začinjen sa većom ili manjom dozom emocija, ljubavi, no uvijek ispunjen nekim dragim facama..kuckao je, pulsirao, grčio se...sada je poput mlakog povjetarca...ništa me ne pokreće... Nakon četrdesete je počelo, nakon nekih nedavnih zbivanja se ustalilo...Oblaci se polagano vuku. Nedostaje mi uragan, grmljavina, munje i fijuk vjetra...
Meteorolozi najavljuju promjenu vremena.
Post je objavljen 11.11.2004. u 21:08 sati.